Nacionalna i sveučilišna knjižnica

Subscribe to Nacionalna i sveučilišna knjižnica feed
Updated: 2 hours 43 min ago

Uz obljetnicu rođenja hrvatskoga skladatelja Jakova Gotovca

Tue, 10/11/2022 - 07:00

Možemo li zamisliti svijet bez glazbe? Bez pjesme, plesa, kućne glazbe i koncerata? Ni u svijetu niti kod čovjeka ništa se ne događa bez glazbe. Glazba se često doživljava kao dah kojim su bogovi čovjeku udahnuli život. Svatko tko ima smisla za glazbu i voli je, osjeća u sebi nešto poput božanskog daha koji mu daje osjećaj da nije uzalud na ovome svijetu te da nije sam.

(Pero Gotovac – sin Jakova Gotovca)

Hrvatski operni dirigent i skladatelj, zapravo samouk umjetnik, Jakov Gotovac, rođen je 11. listopada 1895. u Splitu, a umro je 16. listopada 1982. godine u Zagrebu. Školovao se u Splitu i Zagrebu, gdje je glazbu učio kod Antuna Dobronića i Josipa Hatzea. Karijeru je započeo organizirajući orkestralnu i zborsku sekciju filharmonijskoga društva u Šibeniku. Djelovao je od 1923. do 1958. godine kao operni dirigent u Zagrebu. Bio je nenadmašan zborovođa akademskoga društva Mladost, a vodio je i pjevačka društva Jug, Pavao Markovac i Vladimir Nazor.

Kao skladatelj Gotovac je pripadnik nacionalnoga glazbenog smjera te je za svoja vokalna djela često uzimao narodne tekstove. U njegovim orkestralnim djelima učestali su elementi glazbenoga folklora. Među sadržajnim motivima Gotovčevih djela ističu se ljubavna lirika i humor. Gotovčeve su najuspjelije skladbe djelo za zbor Koleda, orkestralno Simfonijsko kolo, romantična narodna opera Morana te scenska glazba za Gundulićevu Dubravku.

Ipak, najpoznatije mu je djelo opera Ero s onoga svijeta, koja ga je proslavila izvan granica domovine – izvedena je u više od 80 europskih glazbenih pozornica, čak na devet jezika. Zahvaljujući raskošnoj, raspjevanoj melodici i dopadljivu libretu, svrstala se i među najuspjelije komične opere. Nastala je 1935. godine na tekst Milana Begovića, a praizvedena je 2. studenoga iste godine. U fondu Zbirke muzikalija i audiomaterijala Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čuva se rukopis opere Ero s onoga svijeta Jakova Gotovca, kao i rukopisne i tiskane solo popijevke.

Jakov Gotovac bio je akademik i dobitnik nagrade za životno djelo Vladimir Nazor te nagrade AVNOJ-a. Obogatio je hrvatsku solo popijevku brojnim skladbama nadahnutim hrvatskim glazbenim folklorom.

Smatra se jednim od naših umjetnika koji je nekada živio i stvarao umjetnička djela, a danas svi njegujemo uspomenu na ta vremena.

Oduvijek sam volio glazbu. Kao takav, dobro sam se uklopio u moj rodni grad, Split. Završio sam akademiju dramskih umjetnosti, ali srce me i dalje vuklo glazbi jer, kako je i sam Nietzsche rekao: „U glazbi strasti uživaju u sebi samima.”

[See image gallery at www.nsk.hr]

The post Uz obljetnicu rođenja hrvatskoga skladatelja Jakova Gotovca appeared first on .

Uz 165. obljetnicu rođenja Iva Vojnovića

Sun, 10/09/2022 - 07:00

… Gle! – Grad predamnom u raskoši spava,
pun blaga i zlata, kano nebo zvijezda! –
Gle! st’ijene slavne i te Crkve svete. –
gle! more sinje, našijeh broda trku, –
i Dvor Knezova gdje Sloboda vladâ, –
sve to u bezdan nek’ se sruši, Vilo,
nek Val proguta, ako slogu zgazi! (…)

(Gundulićev san)

Jedan od najistaknutijih dramskih pisaca moderne Ivo Vojnović, često nazivan i posljednjim dubrovačkim pjesnikom, rođen je 9. listopada 1857. godine u Dubrovniku. Osnovnu i srednju školu polazio je u Splitu i Zagrebu, u kojem je diplomirao pravo. Kao državni službenik boravio je u Križevcima (1884.) i Bjelovaru (1889.). Upravnim činovnikom postao je u Dubrovniku (1892. – 1899.), odakle se uputio u Zadar i Supetar na Braču (1903.). U svibnju 1907. zbog novčane je afere otpušten iz državne službe bez prava na mirovinu pa je imenovan dramaturgom zagrebačkoga kazališta; tu je dužnost obavljao do lipnja 1911. godine. Austrijske vlasti uhitile su ga u srpnju 1914. godine u Dubrovniku; zatočen je u zagrebačkoj bolnici Sestara milosrdnica. Od proljeća 1919. živio je u Francuskoj, najviše u Nici, odakle se 1922. godine vratio u Dubrovnik. Iako mu je vid bio teško oštećen, često je javno nastupao u Zagrebu, Splitu, Sarajevu, Pragu i Beogradu interpretirajući svoja djela, hoteći osigurati sredstva za život. Umire slijep 30. kolovoza 1929. godine u Beogradu, u 72. godini života.

U književnosti se javlja 1880. godine kada mu August Šenoa, tada urednik časopisa Vijenac, objavljuje pripovijetku Geranium s naznakama bovarizma i protomodernizma, s dubrovačkim vedutama i ozračjem, nakon koje je napisao pripovijetku Perom i olovkom (1884.) i kraći roman Ksanta (1886.). Prozna komedija Psyche (1889.) Vojnovićev je dramski prvijenac: označuje zaokret u hrvatskome kazalištu i književnosti. U povodu otvorenja nove zgrade Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu na natječaju raspisanu za dramsku praizvedbu pobjeda Psyche značila je i proglašenjem Vojnovića začetnikom moderne hrvatske drame. U razdoblju između 1891. i 1901. godine nastaju pjesme iz zbirke Lapadski soneti. Dva soneta iz te zbirke (Prelude i Na Mihajlu) uokviruju njegovu Dubrovačku trilogiju, najpoznatiji dramski kompleks koji obuhvaća drame Allons enfants, Suton i Na taraci – kronika o propasti Dubrovačke Republike, koja je dostupna u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Dubrovačka trilogija u režiji Koste Spaića od 1964. do 1971. godine na tri lokacije, u Kneževu dvoru, Sponzi i gruškome ljetnikovcu, antologijska je predstava Dubrovačkih ljetnih igara, prva izvedba Konteove tročinke u Dubrovniku. Temu dubrovačkoga života obrađuje i u dramama Ekvinocijo i Maškarate ispod kuplja. U siječnju 2012. godine u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu premijerno je izvedena dramska predstava Maškarate ispod kuplja. Prevodio je s talijanskoga, francuskoga i njemačkoga jezika, a sam je prevođen na brojne svjetske jezike. Najviše uspjeha postigao je dramskim tekstovima, posebno onima napisanima na dubrovačkome idiomu hrvatskoga jezika, koji ga obilježuje u svijesti čitatelja i gledatelja. Većina mu je drama izvođena i u inozemstvu. Godine 2009. objavljena su Pisma Iva Vojnovića, a u povodu obilježavanja 80. obljetnice smrti hrvatskoga književnika Iva Vojnovića, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu i Ogranak Matice hrvatske Dubrovnik predstavili su trosveščano izdanje Pisma Iva Vojnovića. Tom prigodom otvorena je i izložba Jedan po jedan dohodu vlastela koja je popraćena katalogom. Pisma Iva Vojnovića pokazuju da je Ivo Vojnović najviše pisao bratu Luju (418 pisama), mami Mariji (329) i sestri Gjeni (238). Neka od tih pisama (npr. pismo Iva Vojnovića Juliju Benešiću iz 1918.), koja se čuvaju u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, reproducirana su u katalogu, koji donosi i ilustracije ostalih izložaka – faksimila Vojnovićevih rukopisa, preslike naslovnica časopisa ili knjiga, fotografije, plakata uz izvedbe Vojnovićevih drama te planova i karata iz vremena Vojnovićeva života u Dubrovniku.

Hrvatski književnik Ivo Vojnović u svojem je književnome djelu, kao i u životu, stvorio čudesnu mješavinu modernoga i tradicionalnoga, izvornoga talenta i učenosti, aristokratske drskosti i građanske nesigurnosti. Bio je tvorac najboljih hrvatskih drama.

Po Ivu Vojnoviću nazvana je ulica na Lapadu (Vojnović).

Kao suncokret koji više nije imao snage gledati za suncem 30. kolovoza 1929. godine klonuo je plemeniti život mirnoga i umornoga pjesnika Iva Vojnovića. Pokopan je u Dubrovniku, na Mihajlu.

Kada je 30. kolovoza 1929. u beogradskoj bolnici Vojnović izrekao: „Doktore, to je smrt“, izgovorio je u stvari riječi svog Orsata: „To je smrt!“ Život i kazalište postali su jedno. Ivo Vojnović je finalmente stigao među svoje, i sada leži na groblju na Mihajlu, ondje „gdje su navijek spali djedovi mrtvi, kad je Knez još vlado“, nastavljajući živjeti životom svih svojih muških i ženskih likova, trajno zasluživši naziv: pjesnik Dubrovnika.

(Luko Paljetak)

[See image gallery at www.nsk.hr]

The post Uz 165. obljetnicu rođenja Iva Vojnovića appeared first on .

Pridružite se „Pozdravu iz Hrvatske“ i donesite nam stare razglednice malih mjesta Hrvatske

Thu, 10/06/2022 - 10:39

Čuvajući uspomenu na prostor u određenoj točki vremena ili upućujući na svečanost nekoga blagdana, stare razglednice u suvremenost prenose šarm prošlosti i dašak nostalgije. U želji da ih okupi i učini dostupnima na jednome mjestu, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu osmislila je Pozdrav iz Hrvatske, projekt kojim starim razglednicama iz našega fonda dajemo novi život – onaj digitalni te one postaju dio Digitalne zbirke razglednica Grafičke zbirke.

Digitalna zbirka razglednica danas broji više od 1000 jedinstvenih, rukom ispisanih razglednica koje bude znatiželju zbog poruka koje su na njima ostavili njihovi pošiljatelji te prekrasnih različitih motiva, gradova, ponajprije Hrvatske, ali i gradova cijeloga svijeta, etnografskih motiva, slavnih i običnih ljudi, životinja i predmeta za svakodnevnu uporabu.

Kako bismo upotpunili i obogatili našu digitalnu zbirku razglednica onima koje nemamo, u povodu Svjetskoga dana razglednice koji se obilježava 1. listopada pokrenuli smo projekt digitalizacije starih razglednica malih mjesta Hrvatske iz privatnih arhiva građana u sklopu projekta Pozdrav iz Hrvatske – i moja razglednica pomaže ga tkati i pozivamo sve zainteresirane građane da se uključe.

Svoje stare razglednice malih mjesta Hrvatske svi zainteresirani moći će nam donijeti već od 17. listopada, svakoga ponedjeljka u mjesecu, od 11 do 16 sati, uz prethodnu najavu na e-adresu razglednice@nsk.hr. Nakon što ih skeniramo, razglednice ćemo vratiti, a nove digitalne razglednice moći će pogledati istraživači i zaljubljenici u razglednice iz svakoga dijela zemlje.

Stoga, zavirite u kutije s uspomenama, u bakin ormar ili obiteljski album i donesite nam razglednicu svojega rodnog mjesta ili omiljene destinacije. Svaka razglednica koja nam nedostaje, a koju uz vašu pomoć digitaliziramo, bit će vrijedan doprinos očuvanju naše zajedničke baštine.

Dotad, u našoj Digitalnoj zbirci virtualno prošetajte hrvatskim mjestima i gradovima, istražite njihovu prošlost, zanimljivosti i zaustavljene trenutke svakodnevice minulih vremena, a zanimljivu priču o povijesti nastanka i razvoja razglednice pročitajte na blogu voditeljice Grafičke zbirke NSK mr. sc. Tamare Ilić-Olujić.

The post Pridružite se „Pozdravu iz Hrvatske“ i donesite nam stare razglednice malih mjesta Hrvatske appeared first on .

Sjećanje na vedutista hrvatske grafike Vladimira Kirina

Wed, 10/05/2022 - 07:00

Najpopularniji vedutist hrvatske grafike Vladimir Kirin preminuo je 5. listopada 1963. godine u Zagrebu.

Vladimir Kirin bio je istaknuti hrvatski grafičar, slikar i grafički urednik. Vedute, ponajprije Zagreba, ali i Trogira, Splita, Dubrovnika te Zadra, slike Gornjega grada otisnute na brojnim kalendarima kao i ilustracije za slikovnice i knjige za djecu, među kojima posebno vrijedi spomenuti Priče iz davnine Ivane Brlić-Mažuranić, najpoznatiji su dijelovi njegova opusa.

U Grafičkoj zbirci Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čuvaju se pojedini crteži i grafike te grafičke mape Vladimira Kirina.

Među ostalima, ističe se izvorni crtež tušem za naslovnicu Zbornika Matice hrvatske o tisućgodišnjici hrvatskoga kraljevstva.

Godine 1925. Vladimir Kirin izradio je i grafičku mapu Zagreb koju je od njega naručila Općina slobodnoga i kraljevskoga Grada Zagreba, koja je također dostupna u Grafičkoj zbirci. Mapa se sastoji od 24 lista u tehnici bakrotiska, nastalih prema crtežima u olovci i ugljenu. Na listovima su prikazane vizure i barokna arhitektura grada. Predgovor je napisao Artur Schneider, povjesničar umjetnosti i prvi voditelj Grafičke zbirke.

U Zbirci se nalazi i mapa Litografije, nastala 1921. godine. Mapa sadrži listove s prikazima najupečatljivijih motiva Londona, Pariza, Amsterdama, Venecije i Firence, gradova koje je posjećivao ili u njima duže boravio.

Mape Split, Šibenik i Trogir iz ciklusa su dalmatinskih gradova koje su nastale 1922. te 1923. godine u tehnici litografije. Listovi prikazuju monumentalne spomenike dalmatinskih gradova, poput palača, crkava i katedrala, ali i uske, mračne uličice, motive koje je Kirin bilježio u svojim blokovima za skiciranje pa ih potom prenio u grafičke listove.

[See image gallery at www.nsk.hr]

The post Sjećanje na vedutista hrvatske grafike Vladimira Kirina appeared first on .

Četvrti mrežni seminar Alma akademije

Mon, 10/03/2022 - 12:52

Četvrti mrežni seminar Alma akademije pod nazivom Fabulous fulfillment održava se u utorak 4. listopada 2022. godine u 11 sati te u njemu možete doznati kako nadmašivanje očekivanja korisnika postoje novo normalno.

Seminari se održavaju na engleskome jeziku preko platforme Zoom, a sudjelovanje se ne naplaćuje. Svi zainteresirani mogu se prijaviti preko mrežnoga obrasca.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu i Ex Libris organiziraju preko platforme Zoom niz od pet mrežnih seminara pod nazivom Alma akademija webinari. Mrežni seminari namijenjeni su svim knjižničarima neovisno o vrsti knjižnice u kojoj rade kao i o knjižnično-informacijskome sustavu u uporabi.

Svrha je Alma akademije upoznati knjižničarsku zajednicu u Hrvatskoj s funkcionalnostima knjižnično-informacijskih sustava nove generacije, obavijestiti o novostima u području bibliografskih oblika i mogućnostima tranzicije u okružje povezanih podataka (linked data), demonstrirati sučelje objedinjenoga upravljanja tiskanom, elektroničkom i digitalnom građom te sučelje koje odgovara na nova očekivanja korisnika i pruža novo digitalno iskustvo.

The post Četvrti mrežni seminar Alma akademije appeared first on .

Vježbanjem u NSK i predavanjima o preživljavanju u prirodi obilježen Europski tjedan sporta 2022.

Mon, 10/03/2022 - 09:38

Europski dokumentacijski centar NSK organizirao je događanja u povodu Europskoga tjedna sporta u suradnji s Kineziološkim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, a uz potporu Predstavništva Europske komisije u Republici Hrvatskoj i Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske.

Djelatnicima Knjižnice i svim zainteresiranim korisnicima od 26. do 30. rujna 2022. godine održane su vježbe pod vodstvom kineziologa Kineziološkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Kineziolozi Tena Matolić, Tihana Nemčić i Antonio Martinko izvodili su vježbe pogodne za osobe koje su izložene dugotrajnomu sjedenju i radu za računalom. Vježbe su bile usmjerene na kralježnicu, s naglaskom na njezin vratni dio, ruke i noge, a neke od vježbi izvodile su se i u paru. Sudionici su izrazili oduševljenje programom kao i potrebu za ovakvom vrstom organiziranih aktivnosti na radnome mjestu.

Za cjelokupnu javnost 27. rujna održana su predavanja na temu preživljavanja u prirodi. Prvi predavač bio je Nikola Starčević, kineziolog i asistent Kineziološkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji se osvrnuo na istoimeni kolegij koji se izvodi na spomenutome fakultetu i prikazao kako se preživljavanje u prirodi uklapa u kineziologiju. Posjetiteljima je pokazao kako mogu iskoristiti šatorsko krilo i nož tijekom boravka u prirodi. Drugi predavač bio je Perica Matijević, član Hrvatske gorske službe spašavanja stanice Zagreb, koji je upoznao nazočne s radom HGSS-a, a upozorio je na važnost pravilne pripreme prije polaska u prirodu. Govorio je i o najčešćim opasnostima koje se u prirodi mogu dogoditi, ispravnome ponašanju u nezgodnim i neželjenim situacijama, samospašavanju i spašavanju. Predavanja su okupila 40-ak zainteresiranih slušatelja, zaljubljenika u prirodu, koji su imali priliku čuti nove informacije koje se odnose na boravak u prirodi kao i suočavanja s potencijalnim opasnostima u njoj.

Dobar odaziv djelatnika na vježbanje kao i sudionika na predavanja dodatni je poticaj i motivacija Europskomu dokumentacijskom centru da i sljedeće godine organizira aktivnosti u povodu Europskoga tjedna sporta kako bi promicao zdrav način življenja uz geslo #BeActive.

[See image gallery at www.nsk.hr]

The post Vježbanjem u NSK i predavanjima o preživljavanju u prirodi obilježen Europski tjedan sporta 2022. appeared first on .

Citat za listopad 2022.

Fri, 09/30/2022 - 07:00

… 1,5 milijun slova još nepotrošenih…

The post Citat za listopad 2022. appeared first on .

Uz obljetnicu smrti Vladimira Vidrića

Thu, 09/29/2022 - 08:41

O moja je leđa lagano
Kucnula mandolina
I moj se kaput raskrio.
Purpurna pomrčina
Moje je vjeđe prekrila
Od sunca, vjetra i vina.

A moja se ruka ganula
Koja pjesmice sklada,
Svijetlu je suze utrla
Što mi sa zjena pada.
– Tako silazim, gospojo,
Stubama tvojega grada.

(Adieu)

Čitajući stihove pjesme Adieu, koju možemo nazvati i pjesnikovim oproštajem, prisjećamo se Vladimira Vidrića, Mozarta hrvatskoga pjesništva kako ga je nazvao akademik Ante Stamać.

Vladimir Antun Ljuboslav Vidrić rodio se 30. travnja 1875. godine u odvjetničkoj obitelji u Preradovićevoj ulici u Zagrebu. Nakon završene srednje škole odlazi na studij prava u Prag. U političku povijest ulazi kao jedan od vođa prosvjedne skupine koja je prigodom posjeta cara Franje Josipa Zagrebu 1895. godine spalila mađarsku zastavu na Trgu bana Josipa Jelačića. U prosvjedničkoj povorci nosio je kao predvodnik studentski barjak, što ga je istaknulo u prvi plan, pa je zajedno s pravim vođama pobune i njihovim prvakom Stjepanom Radićem osuđen i na nekoliko mjeseci zatvoren, o čem svjedoči i članak objavljen u novinama Banovac u ožujku 1895., dostupan na Portalu starih hrvatskih novina. Po izlasku iz bjelovarskoga zatvora nastavlja i završava studij prava u Beču, polaže pravosudne ispite i zapošljava se kao odvjetnik. U to je vrijeme Vidrić privlačio pozornost svojim nevjerojatnim pamćenjem i nitko u njem nije vidio pjesnika. Pamtio je neizmjerno duge brojeve, množio ih napamet, dijelio, čitao odostraga ili u određenome razmaku.

Stihovima se javio još kao gimnazijalac u prvome broju đačkoga lista Lovor, ali se njegovim prvijencima smatraju pjesme Boni mores (preimenovana u Pomona i tiskana pod pseudonimom) i Mrtva ljubav, obje objavljene u Vijencu. Vidrić je autor vrlo malena opusa. Veći dio pjesama i dijelom prethodno objavljenih u časopisima Mladost, Život, Vijenac i Savremenik uvrstio je u jedinu objavljenu zbirku. Lirska ugođajnost Vidrićeve lirike, njezina zaokupljenost slikama i impresijama svojstvenim modernoj odmah je privukla pozornost publike. Bitno mjesto u njegovoj poeziji pripada prirodi, pejsažima te se tom tematikom svrstao uz bok najboljih hrvatskih pjesničko-lirskih pejsažista. Najpoznatija je antologijska pjesma Dva pejzaža. Sumnje u Vidrićev artizam, s tvrdnjom da je njegovo pjesništvo umjetno oblikovan prozni govor, bez pravoga ritma, trajale su do monografije Antuna Barca. Otad prevladava gledište kako je Vidrić svoj bol iznosio toliko diskretno, čak i pritajivao toliko, da se u njegovim pjesmama katkad i jedva dade razabrati.

Zbirku Pjesme, objavljenu 1907. godine, koja je dostupna u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, započeo je pjesmom U oblacima, čiji je zvučni zapis dostupan na mrežnoj stranici Zvuci prošlosti, a znakovito zaključio pjesmom Adieu, koju je, uz ostale dvije Silen i Pejzaž, uglazbio hrvatski skladatelj Branimir Sakač. Po uzoru na sve vrhunske pjesnike geometrijskom preciznošću gradio je svoju zbirku, započinjući je lirskim kredom, a završavajući mesijanstičkom najavom nečega iza uma. Oproštaj je to od svega poznatog i prepuštanje gospoji iz onoga grada.

Kao što je navedeno u članku u novinama Dom i svijet iz ožujka 1922. godine, dostupnome u sklopu Portala starih novina, Vidrić je uz svu vanjsku shematičnost naših starijih pjesama uspio s dvije ili tri riječi na pravome mjestu izazvati linije, koje su u modernoj bile zaista rijetke.

Književnik Ulderiko Donadini u svojem je članku o Vladimiru Vidriću u časopisu Kokot iz svibnja 1917. godine, dostupnome u sklopu Portala starih novina, zaključio: „Ljepote njegovih pjesama su kao ljepote prirodne, u kojima našim raspoloženjima možemo vidjeti one simbole koje nam traži duša.“

Dana 29. rujna 1909. godine Vladimir Vidrić napustio je ovaj svijet u klinici za duševno oboljele u Stenjevcu, ostavljajući nam u nasljedstvo tek približno četrdeset pjesama jedine njegove pjesničke zbirke Pjesme.

Crnom zemljom preoranom
Razlile se vode sjajne,
A oblaci nebom plove
U tišine veličajne.

Mirno lebde, tiho plove
K svijetloj pruzi nebosklona;
Tako lebde ponad zemlje
Od početka, od iskona. (…)

(Mrtvac)

The post Uz obljetnicu smrti Vladimira Vidrića appeared first on .

NSK darovala Institutu Ruđer Bošković preslik vrijedne isprave s imenom Ruđera Boškovića

Wed, 09/28/2022 - 11:46

U povodu sjećanja na pokojnoga znanstvenika i dugogodišnjega djelatnika Instituta Ruđer Bošković dr. sc. Dušana Ražema te u znak dobre suradnje dviju ustanova, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu izradila je i Institutu Ruđer Bošković darovala preslik povijesne isprave s imenom Ruđera Boškovića.

Preslik je prilikom svečane primopredaje na Institutu Ruđer Bošković ravnatelju Instituta dr. sc. Davidu Matthewu Smithu uručila pomoćnica za djelatnost središnje knjižnice Sveučilišta u Zagrebu dr. sc. Dijana Machala. Svečanoj su primopredaji nazočili djelatnici Instituta, među kojima i predstojnik Zavoda za kemiju materijala dr. sc. Damir Kralj, voditeljica Laboratorija za radijacijsku kemiju i dozimetriju dr. sc. Željka Knežević i voditelj Centra za znanstvene informacije IRB-a dr. sc. Bojan Macan, Ražemovi dugogodišnji suradnici i prijatelji, supruga Branka Katušin-Ražem te djelatnici Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu – voditeljica Zbirke rukopisa i starih knjiga dr. sc. Irena Galić Bešker, predstavnik Odjela zaštita i pohrana Đuro Singer, koordinatorica Procesa opremanje i uvez građe Gabriela Aleksić te Sandi Antonac i Maja Priselac iz Odjela marketing i komunikacije NSK.

Osim dr. sc. Davida Matthewa Smitha i dr. sc. Dijane Machale, okupljenima se preko mrežne platforme prigodno obratila i Lady Beresford-Peirse, dugogodišnja promicateljica hrvatske kulture u inozemstvu i upraviteljica zaklade The International Trust for Croatian Monuments koja je izvornik isprave u lipnju ove godine darovala Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Riječ je o vrijednoj ispravi koju je dao napisati španjolski velikaš de Fuentes, potvrđujući da mu je Ruđer Bošković kao kapelan bio u pratnji na putu iz Pariza u London. Dokument je datitran u Parizu 17. svibnja 1760., pisan je španjolskim jezikom i proviđen pečatom s velikaševim grbom i važno je svjedočanstvo o Boškovićevu boravku u Londonu osam mjeseci prije nego što je postao članom Kraljevskoga društva u Londonu.

Osim što je bio znameniti kemičar Instituta Ruđer Bošković, dr. sc. Dušan Ražem bio je i ljubitelj umjetnosti, što pokazuju i njegova nastojanja koja je poduzimao zajedno s Lady Beresford-Peirse tragajući za portretom Ruđera Boškovića. Lady Beresford-Peirse i dr. sc. Ražem godinama su pretraživali internetske izvore te arhive i knjižnice u nastojanju da pronađu Boškovićev portret koji je 1760. godine naslikao Robert Edge Pine.

Iako nikada nisu pronašli portret ni bilo kakav trag o njem, zajedničkim su nastojanjima organizirali izložbu o Ruđeru Boškoviću u Kraljevskome društvu (Royal Society) u razdoblju od 24. studenoga 2011. do 15. veljače 2012. godine. Kustos izložbe Ruđer Bošković i Kraljevsko društvo bio je prof. dr. Ivica Martinović, a otvorio ju je prof. John Barrow iz Cambridgea.

Lady Beresford-Peirse je dugogodišnja promicateljica lika i djela Ruđera Boškovića u inozemstvu, stoga ne iznenađuju napori koje je 2021. godine uložila kako bi nabavila ispravu s Boškovićevim imenom. Za nju je doznala sasvim slučajno od povjesničarke umjetnosti Flore Turner. Ubrzo ju je kupila na dražbi te darovala Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.

Predajom preslika izvorne isprave, ime velikoga znanstvenika, polihistora i erudita Ruđera Boškovića nastavlja povezivati Institut i Knjižnicu, učvršćujući još više njihovu dosadašnju suradnju i otvarajući put novim budućim suradnjama radi svekolike zaštite kulturne i znanstvene baštine.

[See image gallery at www.nsk.hr]

The post NSK darovala Institutu Ruđer Bošković preslik vrijedne isprave s imenom Ruđera Boškovića appeared first on .

Otvoren novi ured Hrvatskoga knjižničarskog društva

Wed, 09/28/2022 - 08:31

Hrvatsko knjižničarsko društvo 26. rujna 2022. godine svečano je otvorilo svoj novouređeni prostor u podnožju zgrade Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Pozdravne su riječi na svečanome otvorenju uputili predsjednica Hrvatskoga knjižničarskog društva dr. sc. Dijana Machala, glavna ravnateljica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu prof. dr. sc. Ivanka Stričević te državni tajnik u Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske dr. sc. Ivica Poljičak.

Otvorenju novoga prostora nazočili su i ravnateljica Uprave za arhive, knjižnice i muzeje mr. sc. Anuška Deranja Crnokić, načelnica Sektora za arhivsku, knjižničnu i muzejsku djelatnost Jelena Glavić-Perčin, članovi Stručnoga i Glavnoga odbora, članovi Etičkoga povjerenstva i Nadzornoga odbora Hrvatskoga knjižničarskog društva kao i voditelji knjižnica u Zagrebu.

Ured Hrvatskoga knjižničarskog društva i dalje djeluje na istoj adresi Ulici Hrvatske bratske zajednice 4, ali se više ne nalazi unutar zgrade Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, već je smješten u podnožju istočnoga dijela zgrade Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Novi  i veći prostor znatno će poboljšati obavljanje glavne djelatnosti Hrvatskoga knjižničarskog društva, a to je rad njegovih upravljačkih i stručnih tijela, objavljivanje glasila HKD Novosti i održavanje mrežnih stranica, izradbu prijedloga propisa u knjižničarskoj djelatnosti te objavljivanje prijevoda međunarodnih knjižničarskih standarda i smjernica.

[See image gallery at www.nsk.hr]

The post Otvoren novi ured Hrvatskoga knjižničarskog društva appeared first on .

NSK ugostila partnere projekta „CeOS_SE“ na prvome zajedničkom sastanku i treningu

Mon, 09/26/2022 - 13:09

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu u razdoblju od 19. do 23. rujna 2022. godine ugostila je knjižničarske stručnjake na sastanku i nizu predavanja i radionica u sklopu zajedničkoga međunarodnog Erasmus + projekta Citizen-Enhanced Open Science in Southeastern Europe Higher Education Knowledge Hubs (CeOS_SE).  Voditelj je projekta LIBER, a u njem je Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu ravnopravni partner knjižnicama iz Danske (Sveučilišna knjižnica južne Danske) i Nizozemske te pet ustanova iz jugoistočne Europe – Grčke (Sveučilište u Patrasu), Italije (Sveučilište u Torinu), Srbije (Sveučilište u Beogradu, Sveučilišna knjižnica „Svetozar Marković“), Cipra (Sveučilište Cipar) i Bugarske (Sveučilište studija knjižničarstva i informacijskih tehnologija).

Projekt se provodi od siječnja ove godine, a ovim događanjem pružila se prilika da se projektni partneri prvi put sastanu uživo te razmijene iskustva i znanja na temu građanske znanosti. Građanska znanost novi je znanstveni pokret koji podrazumijeva uključivanje građana u stvaranje znanstvenih područja, a naglasak su projekta knjižnice kao posrednici u provođenju građanske znanosti s naglaskom na područje jugoistočne Europe.

Projektni partneri predstavili su vlastite knjižnice i njihovo poslovanje, s osvrtom na aktivnosti građanske znanosti koje su proveli i odnose se na dio projekta nazvan PR2A2 A report on citizen science co-created activities by university and public libraries and application to SE Europe za koji je zadužena NSK. U sklopu PR2A2 Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu ostvarila je izvrsnu suradnju s Gradskom knjižnicom Ivanić-Grad u stvaranju tematske zbirke Pčele, život, ljudi objavljene na Hrvatskome arhivu weba.

Kako bi se potaknula zajednička rasprava o budućim smjerovima projekta te kako bi se knjižničarski stručnjaci usavršili u području upravljanja, osiguravanja kvalitete i održivosti projektnih aktivnosti, provedene su radionice LTTA (Learning/Teaching/Training Activity). NSK je organizirala radionicu Don´t limit your challenges – challenge your limits kojom je stavljen naglasak na izazove pri organizaciji aktivnosti građanske znanosti u suradnji s narodnim knjižnicama.

Ovaj je međunarodni projekt bitan ne samo za međunarodno umrežavanje Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu već i za usvajanje novih znanja i iskustava koje će članovi projektnoga tima moći implementirati u rad Knjižnice.

[See image gallery at www.nsk.hr]

The post NSK ugostila partnere projekta „CeOS_SE“ na prvome zajedničkom sastanku i treningu appeared first on .

Otvorena izložba „Uvezi naše prošlosti“ u NSK

Fri, 09/23/2022 - 13:49

U povodu obilježavanja Dana europske baštine 2022. u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu 22. rujna 2022. godine otvorena je konzervatorsko-restauratorska izložba pod nazivom Uvezi naše prošlosti.

Na početku svečanosti okupljenima se obratila pomoćnica glavne ravnateljice NSK za djelatnost nacionalne knjižnice Republike Hrvatske dr. sc. Sofija Klarin Zadravec, koja je istaknula važnost interpretacije baštine uz pomoć suvremenih tehnologija. Izložbu je potom predstavila autorica izložbe, pripremljene u suradnji s djelatnicima Odjela NSK Zaštita i pohrana, konzervatorica restauratorica te koordinatorica Procesa opremanje i uvez građe Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu Gabriela Aleksić, posebno naglasivši korištenje novih medija kao sredstvo za osiguravanje pristupa građi koja radi svojega stanja nije dostupna za izlaganje u sklopu fizičkih izložaba.

O novim tehnologijama u prikazivanju baštinske građe govorio je koautor izložbe dr. sc. Vladimir Cviljušac, mladi znanstvenik s Katedre za računarsku grafiku i multimedijske sustave Grafičkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji je u sklopu svojega doktorskog rada osmislio naprednu tehnologiju za izradbu tiskanih računalno generiranih holograma (hologramskih plakata) korištenu u sklopu izložbe za predstavljanje nekih od najljepših knjiga iz zbiraka Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Izložba se održava uz potporu Agencije za komercijalnu djelatnost (AKD d.o.o.) te se može razgledati i u petak 23. rujna 2022. godine.

[See image gallery at www.nsk.hr]

The post Otvorena izložba „Uvezi naše prošlosti“ u NSK appeared first on .

Uz obljetnicu smrti Ivane Brlić-Mažuranić

Wed, 09/21/2022 - 14:45

Zašao neki momak u šumu Striborovu, a nije znao da je ono šuma začarana i da se u njoj svakojaka čuda zbivaju. Zbivala se u njoj čuda dobra, ali i naopaka – svakome po zasluzi. Morala je pak ta šuma ostati začarana, doklegod u nju ne stupi onaj, kojemu je milija njegova nevolja, nego sva sreća ovoga svijeta.
Nasjekao dakle onaj momak drva i sjeo na panj, da počine, jer bijaše lijep zimski dan. Ali iz panja iziđe pred njega zmija i stade se umiljavati oko njega. Ono pak ne bijaše prava zmija, nego bijaše ljudska duša, radi grijeha i zlobe ukleta, a mogao je osloboditi samo onaj, koji bi se s njom vjenčao. Bljeskala se zmija kao srebro na suncu i gledala momku upravo u oči. (…)

(Šuma Striborova – Priče iz davnine)

Malo je knjiga koje su čitateljima probudile toliki interes kao Priče iz davnine. To nije samo najbolja knjiga Ivane Brlić-Mažuranić već je to i najbolja knjiga hrvatske dječje literature.
Vrela iz kojih su zablistale svojom ljepotom, priča za pričom, vrlo su bogata i raznorodna.
Svi znamo da postoji puno lijepih priča za djecu, ali ih je malo tako vrijednih, s neupitnom moralnom porukom, kao one koje su izašle ispod pera naše Ivane Brlić-Mažuranić, rođene na današnji dan, 18. travnja 1874. godine.
Jedna od najljepših i najdubljih njezinih priča svakako je i Šuma Striborova

Ivana Brlić-Mažuranić ime je koje već desetljećima obilježava naša djetinjstva i obogaćuje našu maštu. Stvorila je djela neprolazne vrijednosti na kojima joj mogu zavidjeti mnogi narodi koji su podarili čovječanstvu, posebno dječjoj književnosti, vrhunska umjetnička djela.

Rođena je 18. travnja 1874. godine u znamenitoj građanskoj obitelji. Djetinjstvo je provela u Ogulinu, Karlovcu i Jastrebarskome. U osamnaestoj se godini udala i preselila u Slavonski Brod (tada Brod na Savi), gdje je živjela obiteljskim životom, posvećena majčinstvu, obrazovanju i književnomu radu. Govorila je engleski, njemački, ruski i francuski, na kojem su nastala i njezina prva djela.

Počela je pisati vrlo rano, ali prvi su joj radovi objavljeni tek početkom dvadesetoga stoljeća. Zbirku pripovijedaka i pjesama Valjani i nevaljani objavila je 1902., a pozornost publike skreće 1913. godine romanom Čudnovate zgode šegrta Hlapića. Tri godine poslije objavila je svoje najpoznatije djelo Priče iz davnine, koje se smatra najboljom hrvatskom zbirkom umjetničkih bajki. Prvo izdanje Priča iz davnina, koje je dostupno u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, opremljeno je lijepim ilustracijama u boji Petra Orlića, a treće ilustracijama Vladimira Kirina (1926.), koje su prije toga krasile engleski prijevod tih priča. Poslije su i drugi umjetnici ilustrirali tu jedinstvenu knjigu, koja je jednako privlačila djecu i odrasle zbog svojih estetskih i etičkih poruka.

Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, čijom je članicom postala 1937. godine, četiri ju je puta (1931., 1935., 1937. i 1938.) predlagala za Nobelovu nagradu.

Nadahnuće za svoje bajke pronalazila je u slavenskoj mitologiji. Tako je oživjela svijet predkršćanskih Hrvata. Nezaboravni likovi poput Kosjenke i Regoča, Jaglenca, Rutvice, Sunca djevera, Neve Nevičice, Potjeha, Malika Tintilinića, Svarožića, Stribora i Bjesomara, oslikavaju ljudske osobine i osjećaje, a sudbina svakoga od njih ima neku pouku. Kao majka sedmero djece i baka još brojnije unučadi, poznavala je dječju psihu i razumjela jednostavnost i naivnost njihova svijeta, posežući za fantastičnim, mitološkim motivima, mitskom strukturom i simbolima. Njezina su djela bliska svakomu djetetu, kako sama kaže, sitnom i bradatom.

Ivana Brlić-Mažuranić često nosi naziv hrvatskoga Andersena (zbog virtuoznosti njezina izraza), hrvatskoga Tolkiena (zbog posezanja u fantastično) i žene akademika (bila je prva žena koju je Akademija primila u svoje krugove).

Svojim je stvaralaštvom ostavila dubok i neizbrisiv trag u hrvatskoj umjetnosti, a njezina djela, prevedena na sve bitnije svjetske jezike, ravnopravno stoje uz sve svjetske dječje autore.

Godine 2013. obilježena je stota obljetnica prvoga izdanja djela Čudnovate zgode šegrta Hlapića.

U Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čuva se dio Ivanine rukopisne ostavštine. U sklopu Međunarodne dječje digitalne knjižnice, projekta započetoga u proljeće 2002. godine pozivom Kongresne knjižnice (Library of Congress) nacionalnim knjižnicama u svijetu na suradnju u izgradnji prve dječje digitalne knjižnice u svijetu, dostupne su knjige Regoč i Potjeh.

Knjižnice grada Zagreba digitalizirale su prvo izdanje pripovijesti Čudnovate zgode šegrta Hlapića iz 1913. godine.

Hrvatska književnica Ivana Brlić-Mažuranić preminula je 21. rujna 1938. godine, no njezina riječ živi i danas.

Moja su književna djela malobrojna, a sadržajem i obujmom skromna – moj vanjski svijet pak protekao je mimo, ne izlazeći gotovo nikad iz moje prve i druge obitelji.

The post Uz obljetnicu smrti Ivane Brlić-Mažuranić appeared first on .

U Europskoj knjižnici u Rimu otvorena izložba „Hrvatska lijepa knjiga“

Wed, 09/21/2022 - 13:38

U Europskoj knjižnici u Rimu (Biblioteca Europea Roma) 19. rujna 2022. godine otvorena je izložba Hrvatska lijepa knjiga koju je Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu organizirala u suradnji s Veleposlanstvom Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici. Ostvarenje izložbe omogućilo je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske u sklopu obilježavanja 30. obljetnice međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske.

Izložba predstavlja povijesni presjek izradbe i opreme knjiga u Hrvatskoj od srednjega vijeka do suvremenoga doba te obuhvaća rukopisne i tiskane knjige različite tematike i sadržaja – od srednjovjekovnih evanđelistara i misala – do suvremenih ilustriranih izdanja i grafičko-književnih mapa, koje svojim unutarnjim i izvanjskim oblikovanjem, odnosno usklađenošću likovno-grafičke opreme sa sadržajem, predstavljaju najviše dosege umjetničkoga oblikovanja knjige u Hrvatskoj.

U programu svečanoga otvorenja izložbe sudjelovali su glavna ravnateljica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu prof. dr. sc. Ivanka Stričević, otpravnica poslova u Veleposlanstvu Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici Tea Zupičić, ravnateljica Europske knjižnice u Rimu Fiorella Virgili te autor izložbe prof. dr. sc. Milan Pelc.

„Gostovanje izložbe ‘Hrvatska lijepa knjiga’ u Europskoj knjižnici u Rimu nastavak je uspješne, višegodišnje suradnje te učvršćivanja i promidžbe višestoljetne povezanosti i suradnje dviju riznica kulture i umjetnosti, Italije i Hrvatske. Ta je suradnja još dodatno ojačala kada je u rujnu 2017. godine u sklopu Europske knjižnice u Rimu utemeljen Odjel hrvatske književnosti te mi je zato iznimno drago što je ova izložba postavljena upravo u njezinu prostoru”, istaknula je na svečanome otvorenju izložbe glavna ravnateljica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Raj sam oduvijek zamišljao kao svojevrsnu biblioteku – to je jedan od najpoznatijih i mnogima najdražih citata velikoga Borgesa. I ova izložba vodi nas u imaginarne prostore jedne biblioteke, biblioteke koja se formirala na povijesnome tlu Hrvatske u rasponu od gotovo 1500 godina. Takva biblioteka u fizičkome smislu ne postoji. Njezina je građa rasuta u brojnim javnim i privatnim zbirkama širom Hrvatske i svijeta. Međutim, jednoga dana – koji zahvaljujući digitalnoj tehnologiji vjerojatno i nije daleko – zasigurno će postojati virtualne biblioteke u kojima će se moći pregledavati sve knjige jedne nacije. No, i tada će nam dobro doći ovakve izložbe koje će nas usmjeravati zamršenim labirintima stoljetnih knjižnih fondova”, rekao je prigodom svečanoga otvorenja izložbe prof. dr. sc. Milan Pelc, autor izložbe.

Izložba će u Europskoj knjižnici u Rimu biti otvorena do 3. listopada 2022. godine, a nakon toga svoje putovanje nastavlja po ostalim gradovima Italije. Osim u Rimu, izložba je bila postavljena u Ljubljani i Sofiji.

[See image gallery at www.nsk.hr]

The post U Europskoj knjižnici u Rimu otvorena izložba „Hrvatska lijepa knjiga“ appeared first on .

Europski tjedan sporta u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu

Wed, 09/21/2022 - 08:36

Europski dokumentacijski centar Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu u suradnji s Kineziološkim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu organizira dvije aktivnosti u sklopu Europskoga tjedna sporta koji se održava svake godine u razdoblju od 23. do 30. rujna. Aktivnosti će se odvijati uz potporu Predstavništva Europske komisije u Republici Hrvatskoj i Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske radi promicanja zdravoga načina života uz geslo #BeActive.

U velikome predvorju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu u razdoblju od 26. do 30. rujna 2022. godine organizirat će se zajedničko vježbanje pod nazivom Vježbaj u Knjižnici! u kojem mogu sudjelovati djelatnici Knjižnice, ali i svi zainteresirani korisnici. Vježbe će prezentirati kineziolozi Kineziološkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a održavat će se u vremenu od 8.30 do 9 sati. Vježbe će biti prilagođene radnomu mjestu, posebno s aspekta dugotrajnoga sjedenja za računalom kao i sjedenja zbog učenja ili pisanja ocjenskih radova.

U malome predvorju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu 27. rujna u 17 sati održat će se zanimljiva predavanja na temu Preživljavanje u prirodi. Gostujući predavači bit će kineziolog i asistent na Kineziološkome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Nikola Starčević i član Hrvatske gorske službe spašavanja stanice Zagreb Perica Matijević. Predavanja su namijenjena široj javnosti, a obuhvatit će edukaciju o pripremama koje prethode aktivnostima u prirodi, savjetima o snalaženju u prirodi, načinima kako reagirati i zaštititi se u potencijalno opasnim situacijama i sl.

Europski dokumentacijski centar NSK zajedno s Nacionalnom i sveučilišnom knjižnicom u Zagrebu već četvrtu godinu sudjeluje u organizaciji aktivnosti u povodu Europskoga tjedna sporta. Glavna je svrha ovih aktivnosti podsjećanje javnosti na važnost bavljenja sportom i rekreacijom kao i promicanje ideje da i knjižnice mogu biti mjesta u kojima se o tim temama može pročitati i naučiti, a moguće ih je i provesti u djelo. Sportske aktivnosti obuhvaćaju i cilj 3 UN Agende 2030 za održivi razvoj kojom se promiče zdravlje i blagostanje.

 

 

 

The post Europski tjedan sporta u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu appeared first on .

U povodu obilježavanja Dana europske baštine 2022.

Tue, 09/20/2022 - 12:25

U povodu obilježavanja Dana europske baštine 2022. u malome predvorju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu u četvrtak 22. rujna 2022. godine u 14 sati održat će se otvorenje konzervatorsko-restauratorske izložbe pod nazivom Uvezi naše prošlosti.

Za vrijeme trajanja izložbe neke od najljepših knjiga iz zbiraka Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu bit će izložene u vitrinama te prikazane tiskanim računalno generiranim hologramima (hologramski plakati).

Autorica je izložbe konzervatorica restauratorica te koordinatorica Procesa opremanje i uvez građe Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu Gabriela Aleksić koja je izložbu osmislila u suradnji s mladim znanstvenikom dr. sc. Vladimirom Cviljušcem s Katedre za računarsku grafiku i multimedijske sustave Grafičkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U pripremi izložbe sudjelovali su djelatnici Odjela zaštita i pohrana.

Izložba se održava uz potporu Agencije za komercijalnu djelatnost (AKD d.o.o.) te se može razgledati 22. i 23. rujna 2022. godine.

Tiskani računalno generirani hologramski plakati inovacija su proizašla iz doktorske disertacije dr. sc. Vladimira Cviljušca, koji je samostalno razvio algoritam i računalni program u korelaciji s parametrima standardnih tiskarskih tehnika, omogućivši tako izradu unikatnih hologramskih plakata. Inovacija je predstavljena kroz nekolicinu znanstvenih članaka objavljenih u međunarodnim znanstvenim časopisima.

 

The post U povodu obilježavanja Dana europske baštine 2022. appeared first on .

Uz obljetnicu smrti hrvatskoga Balzaca

Tue, 09/20/2022 - 08:41

… Lucija kojoj je glavni osjećaj prema ocu bio da je u kući vrhovna glava, da se poradi njega ne smije glasno govoriti ni trčati po hodnicima, ona je čekala s dvojakim čuvstvom taj prvi objed gdje će i ona sjediti s ocem, majkom, Jurjem kod istog stola. Bilo je s jedne strane iščekivanja nečega lijepoga i ugodnoga, čime djeca svakoj novosti i promjeni idu, a podupirale su taj njezin osjećaj i Veronika s mladom služavkom koje su joj, hineći zavist, govorile: – Gle, pa ćeš ti s gospodinom ocem sjediti kod istog stola! A opet je tu radost mutio strah što ga nije mogla nikad odijeliti od pomisli na oca i kojega bi se sretno riješila istom onda kad bi se po glasnom Veronikinom razgovoru sa susjedama ili pjevanju mlade služavke osvjedočila da je otac s Jurjem zamakao s malog trga u susjednu ulicu. (…)

(Posljednji Stipančići)

Hrvatski romanopisac, dramatičar, feljtonist, glazbeni kritičar i pedagog Vjenceslav Novak rodio se 11. rujna 1859. godine u Senju.

Novakov otac Josip (Josephus) podrijetlom je bio Čeh. Doselio je u Senj, gdje se bavio trgovinom. Majka Ivka (Johana) podrijetlom je bila iz Bavarske. Otac je namjeravao usmjeriti svojega sina u trgovinu, ali sin nije ispunio očevu želju – postao je, najprije učitelj, zatim profesor glazbe.

U rodnome je gradu završio osnovnu školu i dva razreda gimnazije. Ostala dva razreda završio je u Gospiću, a učiteljsku školu u Zagrebu. Radio je dvije godine kao učitelj u senjskoj osnovnoj školi, zatim odlazi u Prag na studij glazbe, koji završava 1887. godine. Iste te godine postaje profesor glazbe na učiteljskoj školi u Zagrebu. Godine 1888. započinje Novakova glazbena djelatnost. Bavi se glazbenom pedagogijom – autor je prvoga hrvatskog glazbenog udžbenika Starohrvatske crkvene popijevke koji je dostupan u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, ali i mnogih drugih knjiga o glazbenoj teoriji. Na dužnost glavnoga učitelja u Kraljevskoj realnoj gimnaziji u Senju nastupio je 1897. godine. U to vrijeme počinje pobolijevati od tuberkuloze, od koje je i umro u Zagrebu 20. rujna 1905. godine.

Vjenceslav Novak veliki je hrvatski književnik koji je samo u četrdeset i šest godina života napisao sedam romana i gotovo trideset pripovijedaka. Stvarao je u vrijeme realizma, književnoga razdoblja u kojem pisci daju potpunu sliku stvarnosti, prikazujući svijet onakvim kakav jest. Proučavao je ljude i sredine u kojima su živjeli te u bilježnicu, što ju je uvijek nosio sa sobom, bilježio sve što mu se činilo vrijednim pozornosti. Našli su svoje mjesto u njegovim djelima gotovo svi društveni slojevi vremena u kojem je živio ili kako književni povjesničar Antun Barac kaže njegova je književna proizvodnja u svojoj širini najbolji dokument o hrvatskom narodnom i društvenom životu pri kraju 19. stoljeća i na početku 20. stoljeća.

U književnosti se javio još kao učenik s pjesmama. Pravu književnu afirmaciju postigao je pripovijestima, a posebno romanima koje je pisao u realističnome književnom stilu. Teme pripovjedaka Vjenceslava Novaka vezane su uz njegov rodni kraj Senj i Podgorje, kao u Podgorskim pripovijetkama ili Pod Nehajem, a u Zaprekama otvorio je zanimljivu problematiku svećenikova ljubavnog života.

On je otkrivao nova područja života i književnih poticaja te je prvi u hrvatsku literaturu unio socijalne teme vezane uz velegradski život. Tako njegove pripovijesti U glib, Nezasitnost i bijeda, Iz velegradskog podzemlja slikaju život gradske sirotinje i siromašnih učenika. U romanu Posljednji Stipančići majstorski je oslikao sudbinu i propadanje pojedinih osoba i cijelih obitelji iz zabačenih, malih primorskih mjesta.

Vjenceslava Novaka nazivali su i hrvatskim Balzacom jer je čestu temu Balzacovih romana, ustajalost provincijskih gradova i gradića, u usporedbi s Parizom, Novak uspjelo prikazao u svojem Senju do kojega dopire odjek zagrebačkih zbivanja. Osobito je to uočljivo u romanu Posljednji Stipančići u kojem se radnja odvija neposredno uoči ili za vrijeme ilirskih događaja.

U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupno je približno 210 zapisa o djelima Vjenceslava Novaka.

Iako je bolovao od tuberkuloze, naporno je i predano radio, danju u državnoj službi, a noću pišući kako bi od skromne zarade prehranio brojnu obitelj. U autobiografskoj Crtici o Božiću oslikava svoju borbu za život:

Prilike u kojima je radio, nijesu bile nimalo pogodne radu književnika. Sav gotovo dan bio je vezan uza svoj službeni posao. Stanovao je poradi skupoće stanova u tijesnom stanu, gdje se ni u svoj dokolici nije mogao zadupsti u književni rad. Poradi živahnosti njegove šestero djece nije tu bilo ni spomena o tišini, gdje se slobodno rađaju i razvijaju ideje. Ostala bi mu da radi noć, kad bi sve oko njega pospalo; tad bi iz duboke noćne tišine dolazile ideje kao mili posjetioci, kao dobri duhovi, s kojima je prijateljevao i koji su jednako voljeli njega, kao što je on njih volio.

I smrt je Vjenceslava Novaka zatekla u snu, nad rukopisom koji je priređivao za tisak.

The post Uz obljetnicu smrti hrvatskoga Balzaca appeared first on .

„I gledam more gdje se k meni penje…“ – sjećanje na Josipa Pupačića

Mon, 09/19/2022 - 09:30

i gledam more gdje se k meni penje
i slušam more dobrojutro veli
i ono sluša mene i ja mu šapćem
o dobrojutro more kažem tiho
pa opet tiše ponovim mu pozdrav
a more sluša sluša pa se smije
pa šuti pa se smije pa se penje
i gledam more i gledam more zlato
i gledam more gdje se k meni penje
i dobrojutro kažem more zlato
i dobrojutro more more kaže
i zagrli me more oko vrata
i more i ja i ja s morem zlatom
sjedimo skupa na žalu vrh brijega
i smijemo se smijemo se moru

(More)

Uz antologijsko More, po mnogima jednu od najljepših pjesama sveukupne hrvatske književnosti, prisjećamo se jednoga od najboljih hrvatskih književnika Josipa Bepa Pupačića.

Josip Bepo Pupačić rođen je 19. rujna 1928. godine u Slimenu pokraj Omiša. Osnovnu školu polazio je u rodnome mjestu, gimnaziju u Splitu, a diplomirao je na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Bio je urednik kultnoga časopisa Krugovi i časopisa Književnik. Od 1959. godine asistent je pri Katedri za stariju hrvatsku književnost Filozofskoga fakulteta, a u Lyonu i Londonu lektor je  i profesor hrvatskoga jezika. Njegovo je pjesništvo na tragu Kaštelana i Šimića, a u moderan izričaj unosio je elemente folklora hrvatskoga tradicionalnog pjesništva. Iskonska veza sa zavičajem jedan je od temeljnih pokretača poezije Josipa Pupačića. Njegova prva pjesnička zbirka Kiše pjevaju na jablanima sva je u znaku spontanoga, doživljaja rodnoga kraja, nostalgičnoga povratka u djetinjstvo i pokušaja obnove čvrstoće prvotnih emocija. Pjesnikov je doživljaj svijeta panteistički: u gotovo svakome stihu osjeća se divljenje prema prirodi, začudnost prema njezinim ljepotama i zagonetkama te potpuna stopljenost s njom (Povratak u djetinjstvo, Cetina, Mladoj vrbi, Uspavanka, Vodama Cetine i dr.). Međutim, već u tim ranim pjesmama provlači se diskretna nota tragizma, egzistencijalne tjeskobe i tamnih slutnja koje razaraju idilu krajolika. Takva stanja prevladavaju u sljedećim zbirkama Mladići i Cvijet izvan sebe u kojima se Pupačić predstavlja kao pjesnik egzistencijalističkih preokupacija. Iako i u tim knjigama ima bljeska čistoga lirizma i spontanih doživljaja (poput antologijske pjesme More), lirske reminiscencije i evokacije praćene su u pravilu nemirom, sumnjom, bolnim osjećajima, doživljajem prolaznosti, opsesijom smrti te zapitanošću o smislu života (Tri moja brata, Oporuka, Notturno šumovitog brežuljka).
U daljnjem stvaranju u pjesničkim zbirkama Ustoličenje i Moj križ svejedno gori, Pupačić sve više naginje lirskoj apstrakciji i eksperimentima na formalnome planu. Njegov se poetski izraz intelektualizira i hermetizira, ekspresija je grčevita, napeta, isprekidana, daleko od nekadašnje lakoće i spontanosti. U traganjima za mogućnostima poetskoga izraza vraća se ponekad i srednjovjekovnim tekstovima; njima obnavlja vlastitu teksturu i postiže iznenađujuće učinke.

Objavio je sljedeće zbirke pjesama: Kiše pjevaju na jablanima, Mladići, Cvijet izvan sebe, Oporuka i Ustoličenje, a posmrtno su mu objavljene zbirke Moj križ svejedno gori i Uspravan hod.

Dobrojutro more tradicionalna je književna i kulturna manifestacija koja se od 1997. godine održava svakoga kolovoza u Podstrani u spomen na hrvatske književnike Josipa Pupačića, Dragu Ivaniševića, Juru Kaštelana i Nikolu Milićevića, kojima je poljički kraj bio zavičaj, i kao takav se odrazio u njihovim književnim djelima. Ime nosi po Pupačićevoj istoimenoj zbirci Dobrojutro more.

U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupno je približno 150 zapisa o njegovim djelima.

Josip Pupačić poginuo je 23. svibnja 1971. godine u zrakoplovnoj nesreći na Krku.

Nekoliko mjeseci prije tragične nesreće Josip Pupačić napisao je pjesmu Moj križ svejedno gori, za koju njegovi poštovatelji tvrde da je svojevrsna lirska slutnja skorašnje smrti. U toj tragičnoj nesreći poginule su i njegova supruga Benka i kći Rašeljka. Istoimena, posljednja njegova zbirka pjesama, izdana je posmrtno 1971. godine.

Evo me, moj svijete, na raskršću
I tvome i mome.
Oprostimo se. – Ti plačeš.
Moj križ svejedno gori.
Udaljuješ se; bez pozdrava,
bez riječi, bez Boga.
I odlazim prema istoj nepoznatoj
zvijezdi.

The post „I gledam more gdje se k meni penje…“ – sjećanje na Josipa Pupačića appeared first on .

Polaznici XXV. naraštaja Ratne škole „Ban Josip Jelačić” u posjetu NSK

Thu, 09/15/2022 - 12:57

Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu 14. rujna 2022. godine posjetili su polaznici XXV. naraštaja Ratne škole „Ban Josip Jelačić”.

U predvorju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu okupljene uzvanike prigodnim je obraćenjem pozdravila glavna ravnateljica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu prof. dr. sc. Ivanka Stričević.

Tijekom dvosatnoga posjeta Knjižnici polaznici Ratne škole „Ban Josip Jelačić” upoznali su se s uslugama i informacijskim izvorima koje pruža Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu. Polaznike su o radu Informacijskoga centra, usluzi međuknjižnične posudbe, uslugama bibliometrijskih i tematskih pretraživanja kao i ostalim uslugama korisničkih službi obavijestili koordinator Procesa informacijski centar mr. sc. Ivo Tokić i Ana-Marija Tkalčić te su posjetili i razgledali korisničke prostore Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Sa značenjem i vrijednim djelima hrvatske pisane baštine Zbirke rukopisa i starih knjiga upoznao ih je Ivan Kapec, dok je u Zbirci službenih publikacija polaznike informirala o sadržaju najveće zbirke službenih publikacija Republike Hrvatske, stranih država i međunarodnih organizacija Dolores Mumelaš.

Polaznici Ratne škole „Ban Josip Jelačić” razgledali su i čitaonice sa slobodnom pristupom građi na trećem i četvrtome katu, Čitaonicu tekućih hrvatskih i stranih časopisa te Zbirku knjižnične građe o Domovinskom ratu.

Radionicu pod nazivom Elektronički izvori znanstvenih informacija i vrednovanje znanstvene produktivnosti održala je Ana-Marija Tkalčić.

Polaznici XXV. naraštaja Ratne škole „Ban Josip Jelačić“ Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu uručili su zahvalnicu za dugogodišnju iznimno dobru suradnju i pomoć u edukaciji polaznika, a polaznicima Ratne škole, kao i svake godine, uručene su članske iskaznice Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Ratna škola „Ban Josip Jelačić” najviša je vojno-obrazovna ustanova u Republici Hrvatskoj koja obrazuje visoke časnike oružanih snaga i druge državne dužnosnike za najviše vojne i civilno-vojne dužnosti. Svrha je polaznike osposobiti za donošenje strateških odluka u području obrane i sigurnosti na nacionalnoj i međunarodnoj razini. U sklopu nastavnoga programa svaki naraštaj Ratne škole već tradicionalno posjećuje Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu.

 

The post Polaznici XXV. naraštaja Ratne škole „Ban Josip Jelačić” u posjetu NSK appeared first on .

18. okrugli stol za knjižnične usluge za osobe s invaliditetom i osobe s posebnim potrebama

Wed, 09/14/2022 - 10:52

U organizaciji Komisije za knjižnične usluge za osobe s invaliditetom i osobe s posebnim potrebama Hrvatskoga knjižničarskog društva 23. rujna 2022. godine u dvorani Judita Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu održat će se 18. okrugli stol za knjižnične usluge za osobe s invaliditetom i osobe s posebnim potrebama pod nazivom Gluhe, nagluhe i gluhoslijepe osobe – ravnopravni korisnici knjižničnih usluga.

Na Okruglome stolu govorit će se o izazovima s kojima se osobe s oštećenjem sluha susreću u svojem svakodnevnom životu te načinima na koje knjižnice mogu svojim izvorima i uslugama pridonijeti podizanju kvalitete njihova života i ostvarivanju temeljnih ljudskih prava na slobodan pristup informacijama te sudjelovanje u kulturnome i društvenome životu.
Znanje dobiveno na Skupu sudionici će moći primijeniti u svakodnevnome radu senzibilizacijom zajednice za potrebe gluhih, nagluhih i gluhoslijepih osoba te promicanjem i zagovaranjem njihovih prava i potreba.

Suorganizatori su ovogodišnjega Okruglog stola Sekcija za narodne knjižnice, Komisija za narodne knjižnice i Komisija za čitanje Hrvatskoga knjižničarskog društva, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu i Filozofski fakultet Osijek.

Program 18. okruglog stola za knjižnične usluge za osobe s invaliditetom i osobe s posebnim potrebama.

The post 18. okrugli stol za knjižnične usluge za osobe s invaliditetom i osobe s posebnim potrebama appeared first on .

Pages