I.
Htio bih pokidat žice na svojoj zlatnoj harfi
I vratiti se u zavičaj, u selo. U Rastušje.
Odbacit prašnjave knjige.
I nasladnost lutanja bez svrhe.
Skinuti masku s lica.
I prezret, kao Gospod, smisao rečenica.
Bit u šumi ptica.
II.
Povratit ću se, povratit ću se doma;
U kući još tinja oganj
Što ga moji pređi zažgaše
U tavnosti prošlih vremena.
Hodit ću u opancima,
Kako i oni iđahu,
I rubine nosit lanene
Što mi ih žena otkala.
Sa rukama prljavim od crnice
Otirat ću s čela znoj
Te kaplje na zemlju.
Ljeti, poslije večere, kad napojim konje,
Na prag ću sa ženom sjesti:
Djeca će već otići na počinak.
U štali će, od sitosti, mukati krava i tele.
III.
O, možda me u Rastušju očekuje sreća i pokoj.
Htio bih pokidat žice na svojoj zlatnoj harfi.
Pa kada miran umrem, seljani da prenesu
Truplo u crnome lijesu preko rodnoga praga.
(Htio bih pokidati žice…)
Dana 27. lipnja 2007. godine naš Tadija napustio je ovozemaljski život… Otišao je tiho i dostojanstveno…
Dragutin Tadijanović, najdugovječniji hrvatski pjesnik koji je 90-ak godina ispisivao odu hrvatskomu pjesništvu i hrvatskoj kulturi ostavio je iza sebe brojne pjesme, zapise i sjećanja koja će zasigurno živjeti s mnogim budućim naraštajima.
Tadija, kako su ga zvali od milja, bio je najomiljeniji hrvatski pjesnik koji je cijeli svoj životni vijek utkao u svoja djela i zato ne čudi što je još za života dobio ne samo sabrana, izabrana i bibliofilska izdanja svojih djela, sve moguće nagrade i priznanja već i biste i škole, zvijezdu slavnih na opatijskoj obali, pa čak i spomen-dom u Slavonskome Brodu koji čuva uspomenu na život i djelo svojega velikana, a Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti utemeljila je nagradu koja nosi njegovo ime.
Dragutin Tadijanović rođen je 4. studenoga 1905. godine u Rastušju u blizini Slavonskoga Broda. Nižu pučku školu pohađao je u Podvinju, a realnu gimnaziju u Slavonskome Brodu.
Svoj umjetnički put na neki način započeo je 1920. godine, stanujući u brodskome samostanu, gdje je počeo pisati pjesme. Svoje daljnje školovanje usporedno sa svojim umjetničkim načinom života nastavlja u Zagrebu na Gospodarsko-šumarskome fakultetu, gdje je nakon upisa vrlo brzo prešao na Filozofski fakultet, smjer povijest južnoslavenske književnosti i filozofija. Diplomu je dobio 1937. godine. Bio je niz godina urednik književnih izdanja u Nakladnome zavodu Hrvatske i Zori. Godine 1953. utemeljio je Institut za hrvatski jezik pri HAZU, čiji je upravitelj bio do 1973. godine. Bio je redoviti član HAZU te predsjednik Društva hrvatskih književnika. Priredio je više antologija, među kojima su Hrvatska moderna lirika (1933.), Novija hrvatska poezija (1952.), Antologija hrvatskih pjesama u prozi (1958.) i dr. Njegove su zbirke pjesama prevedene na više stranih jezika, od esperanta do hindu i kineskoga jezika.
Za života je objavio više od 500 pjesama u 40-ak zbiraka, od kojih su najpoznatije: Sunce nad oranicama, Pepeo srca, Dani djetinjstva, Tuga zemlje, Pjesme, Blagdan žetve, Srebrne svirale, Prsten, Kruh svagdanji, More u meni, Dom tajnovitosti, Čarolije i mnoga druga djela ovoga velikog književnika.
Tadijanović je u svojem poetskom opusu izgradio jedan lirski svijet u kojem se potpuno ogleda on sam, napisavši svojevrsnu autobiografiju u stihovima. Lirske mu se teme kreću, od dječačkih, naivnih opsesija zatvorenih u pejsaže rodnoga Rastušja, preko nostalgičnih sjećanja na djetinjstvo i mladost, do tragičnoga sukoba sela i grada. Nadahnuće i svježina Tadijanovićeva pjesništva svjedočili su o mladenačkoj energiji i životnoj radosti koja ga je pratila do samoga kraja. Njegov je izraz jedinstven i neponovljiv; oslobodivši svoju poeziju dekorativnih elemenata, on je u slobodnome nevezanom stihu ostvario izvanrednu arhitekturu pjesme, naglašen ritam i muzikalnost stihova.
U povodu stotoga rođendana Dragutina Tadijanovića i tridesete obljetnice Zagrebačkoga knjižničarskog društva, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu i Zagrebačko knjižničarsko društvo organizirali su svečanost s izložbom Tadijinih 100 u 100 – Izbor stotinu knjiga o stotom rođendanu barda hrvatske književnosti. Tom je prigodom književniku uručena počasna iskaznica Zagrebačkog knjižničarskog društva.
Dragutin Tadijanović još je jedna od osoba koja je svojim djelima uljepšala i obogatila našu književnost, dajući joj posebnu notu umjetnosti. Pokazao nam je kako se u nekoliko riječi može skupiti cijela jedna ideja, a baš je to on i ponajbolje radio. Znao je prenijeti dio sebe u pjesmu, zato su one toliko posebne i lijepe.
U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupno je približno 410 zapisa o njegovim djelima.
Sav moj život je u mojim pjesmama.
Dok one žive, živjet ću i ja.
Autor fotografije: Damir Jelić (CC BY-SA 3.0).
The post Uz 15. obljetnicu smrti Dragutina Tadijanovića appeared first on .
Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu raspisala je natječaj za popunu sljedećih sistematiziranih radnih mjesta:
– rukovoditelj Odjela Zaštita i pohrana
– viši knjižničar za školske knjižnice u Hrvatskom zavodu za knjižničarstvo
– diplomirani knjižničar u odjelu Korisničke službe (proces Čitaonica)
– diplomirani knjižničar u odjelu Korisničke službe (proces Informacijski centar)
– diplomirani knjižničar – za knjižnično-informacijski sustav u Hrvatskom zavodu za knjižničarstvo (zamjena do povratka s mandatnog radnog mjesta)
– diplomirani knjižničar – redaktor integriranog knjižničnog sustava u odjelu IT
– pomoćni knjižničar u Odjelu Zaštita i pohrana
– namještenik – RM IV. vrste na poslovima čišćenja u Odjelu Zajednički poslovi – Odsjek Održavanje
The post Natječaj za popunu upražnjenih sistematiziranih radnih mjesta od 24. lipnja 2022. appeared first on .
U razdoblju od 18. srpnja do 13. kolovoza 2022. godine Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu bit će otvorena ponedjeljkom, utorkom, četvrtkom i petkom od 8 do 15 sati, a srijedom od 12 do 19 sati.
Subotom će Knjižnica biti zatvorena.
Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu u petak 5. kolovoza i ponedjeljak 15. kolovoza 2022. godine bit će zatvorena.
Od 16. kolovoza 2022. godine Knjižnica će biti otvorena prema redovitome radnom vremenu.
The post Ljetno radno vrijeme Knjižnice appeared first on .
Glavna ravnateljica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu prof. dr. sc. Ivanka Stričević sudjelovala je na redovitome godišnjem sastanku Konferencije ravnatelja europskih nacionalnih knjižnica (Conference of European National Librarians – CENL), održanome 19. – 21. lipnja 2022. godine u Ankari u organizaciji Nacionalne knjižnice Turske.
Kao članica Izvršnoga odbora CENL-a, koji je, između ostaloga, pripremao program i dnevni red sastanka, prof. dr. sc. Ivanka Stričević vodila je jednu od četiri radionice za izradu strateškoga plana CENL-a, jednoga od prioritetnih zadataka aktualnoga Izvršnog odbora. Radni dio sastanka održao se u Predsjedničkoj knjižnici Turske, najvećoj turskoj knjižnici.
Godišnji sastanci CENL-a tematski su usmjereni na organizacijsko djelovanje ove organizacije kao i na tekuća događanja u europskim nacionalnim knjižnicama s naglaskom na inovacije u knjižnicama.
Radnome dijelu susreta prethodio je kulturni dan, koji je uključivao posjet Muzeju anatolijskih civilizacija, obilazak Muzeja Rahmi Koç, antičkoga grada Gordion u kojemu je Aleksandar Veliki, prema predaji, rasjekao gordijski čvor kao i čuvene obližnje nekropole s tumulima među kojima se ističe onaj Gordijeva sina, kralja Mide.
CENL je mreža koja okuplja ravnatelje nacionalnih knjižnica iz zemalja Europe te trenutačno broji 46 članova iz 45 europskih zemalja. Njezina je svrha jačanje suradnje te promicanje uloge i poslanja europskih nacionalnih knjižnica koje čuvaju vrijednu kulturnu baštinu. Sudjelovanje glavne ravnateljice NSK na ovogodišnjem sastanku nastavak je dugogodišnjega aktivnog djelovanja Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu u CENL-u.
The post Glavna ravnateljica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu na redovitome godišnjem sastanku CENL-a appeared first on .
Osjećam živo da sam list na grani
što se iz zemlje tajnim sokom hrani.
Nemir me trza i vjetar još brži
savija, trese. Al’ me korijen drži
i ne da još da kao sjenka žuta
padnem u blato negdje pokraj puta;
još ne da da me na samotnoj stazi
okrutna noga prolaznika zgazi.
Korijen me čuva. Dobra zemlja hrani.
Osjećam se živo da sam list na grani…
(List)
Čitajući pjesmu List Gustava Krkleca, oživjeli smo sjećanje na pjesnika, njegov životni put kao i na bogatstvo njegova poetskog izričaja.
Gustav Krklec, jedan od najistaknutijih hrvatskih književnika 20. stoljeća, rođen je 23. lipnja 1899. godine u mjestu Udbinja pokraj Karlovca. Djetinjstvo je proveo u Maruševcu, u Hrvatskome zagorju, što je ostavilo trajan trag u njegovu poetskom opusu.
U svijet literature ušao je vrlo mlad, još kao šesnaestogodišnji varaždinski gimnazijalac. Javlja se istodobno s Krležom, Andrićem, Ujevićem i Šimićem. U Krklecovoj književnoj biografiji posebno je bitna 1919. godina, kada zajedno s A. B. Šimićem i Nikolom Miličevićem pokreće književni časopis Juriš i kada mu u Zagrebu izlazi prva pjesnička zbirka Lirika. Iste je godine u časopisu Scena tiskana i njegova jedina drama Grobnica, koja mu za života nije praizvedena. Poput Grobnice ostao je podjednako književnokritički nezapažen i Krklecov prvi i jedini roman Beskućnici, tiskan u Zagrebu 1921. godine. Druga je Krklecova pjesnička zbirka Srebrna cesta, objavljena također 1921. godine, koja je zbog velika odjeka publike i kritike doživjela i drugo izdanje 1928. godine. Srebrnom cestom najavio je i neke od bitnih odrednica vlastite poetike: konciznost, neposrednost i preciznost lirskoga iskaza, kojim se očituju vedrina i životna radost, ali i prepoznatljive metafizičke tjeskobe.
Borbenost i žustrina krasile su njegov temperament od rane mladosti pa je tada zbog sudjelovanja u prosvjedima protiv bana Cuvaja morao napustiti varaždinsku i upisati se u zagrebačku Gornjogradsku gimnaziju. Zbog loših ocjena morao je ponovno mijenjati gimnaziju te odlazi na Sušak. U jesen 1921. godine počeo je studij filozofije i psihologije u Zagrebu, potom je otišao u Prag, asistirao je kod Karela Čapeka te odlazi u Beograd, gdje ostaje do 1941. godine. Tamo su nastale i njegove zrele zbirke Darovi za bezimenu (1942.) i Tamnica vremena (1944.). U međuvremenu svoju je osebujnu fizionomiju ostvario zbirkama Nove pjesme (1923.), Ljubav ptica (1926.), Izlet u nebo (1928.) i San pod brezom (1940.).
Tijekom rata nakratko se preselio sa suprugom Mirjanom u Slankamen, a kraj je rata dočekao u Samoboru. Poslije rata vratio se u Zagreb, a u rujnu 1945. godine u Zagreb dolazi i njegova supruga te od tada Krklec živi i radi u Zagrebu.
Uz poeziju, Krklec je pisao i eseje, kritike, putopise, feljtone i aforizme. Mnogo je prevodio, najviše s ruskoga, njemačkoga, ali i sa slovenskoga i češkoga jezika. Posebno se ističu njegovi prijevodi Puškina, Prešerna i Brechta. Pod pseudonimom Martin Lipnjak napisao je niz kritičkih zapisa i eseja. U starijoj dobi sve više piše pjesme za djecu, objavljujući ih u časopisu Radost, kojemu je bio jedan od utemeljitelja, a objavio je i više zbiraka dječjih pjesama – Put u život, Telegrafske basne, Zvonce o repu, Drveni bicikl, Majmun i naočale i San ili java. Još je za života Gustav Krklec za svoje plodno i vrijedno književno stvaralaštvo primio brojna stručna i društvena priznanja, među kojima i Nagradu za životno djelo Vladimir Nazor (1969.). U prigodi stote obljetnice piščeva rođenja, 23. lipnja 1999. godine, na pročelju kuće u Maruševcu, u kojoj je hrvatski pjesnik proživio sretno djetinjstvo, Matica hrvatska u Varaždinu i Općina Maruševec postavile su mu trajan znamen, spomen-ploču. U varaždinskoj Gradskoj knjižnici nalazi se i spomen-soba Gustava Krkleca.
U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupno je 395 zapisa o njegovim djelima.
Čitajući djela i literaturu o tome jedinstvenom umjetniku, njegovu životu i opusu, stekli smo dojam da je bio jedinstvena razigrana duša koja je uživala u životu. Živio je zanimljivo, obišao velik dio svijeta, ali se uvijek vraćao svojem rodnom Zagorju. Za sebe je rekao: „Sretan sam jer sam čovjek.“
Gustav Krklec preminuo je 30. listopada 1977. godine u Zagrebu.
Ja nikada nisam htio da pjevam ni pticama, ni zvijerima, ni stablima, ni talasima morskim, već srcu ljudskom, i tražio sam ritam, riječ i zvuk za to, za takvo srce, meni uvijek blizo i srodno, a ipak tako svoje, tako zagonetno. I kad to srce nije razumjelo jedan glas, ja sam, na svojoj svirali, – ne na harfi ili na liri – izvabio drugi, bliži zvuk, pastirski, ja sam pokušao da sviram svirku od pastira rodnog sela zagorskog.
Nemam, dakle, niti sam imao ikad pretenzija koje su drugi, gotovo uvijek, silom, htjeli da mi nametnu. Ovaj krug, ova cjelina, ovaj splet, ovaj svijet koji sam dao, koji je sav tu, neka bude kao vrelo bar za jednu kap vode žednome, neka bude bar jedan trak svjetlosti u mraku, neka bude blagi melem, neka bude šta hoće, ali svakako će biti jedan – možda mali, ali dostižan – dio onog mene koji sam bio najbliži nedostižnome, neizmjernome.
Izvor naslovne fotografije: https://pixabay.com.
The post „Osjećam živo da sam list na grani…“ – u spomen na Gustava Krkleca appeared first on .
… Juraj Dalmatinac ima ugledno mjesto među začetnicima velike umjetničke revolucije 15. stoljeća.
The post Citat 1. srpnja 2022. appeared first on .
Radi nadolazećega Dana antifašističke borbe, Restoran i Caffe bar SC-NSK bit će zatvoreni u razdoblju od 22. do 25. lipnja 2022. godine.
U ponedjeljak 27. lipnja 2022. godine Restoran i Caffe bar NSK bit će ponovno otvoreni prema redovitome radnom vremenu.
The post Radno vrijeme Restorana i Caffe bara SC-NSK u povodu Dana antifašističke borbe appeared first on .
Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu privela je kraju natječaj Baština na mreži: izradi virtualnu izložbu u NSK, a u sklopu projekta Baština na mreži: znanstvenici predstavljaju kulturnu baštinu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, koji podupire Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske.
Na ovogodišnji Natječaj mogli su se javiti knjižničari i suradnici visokoškolskih i specijalnih knjižnica kao i znanstvenici koji u suradnji s knjižnicama i knjižničarima žele predstaviti kulturnu i znanstvenu baštinu (značajnu osobu, temu, djelo, događaj ili razdoblje) u obliku virtualne izložbe. Prilikom prijave na Natječaj bilo je potrebno dostaviti prijedlog teme, opisati način na koji će se u digitalnome mediju predstaviti osoba (autor), jedno ili više djela, tema, događaj ili razdoblje i navesti popis građe koja se planira digitalizirati.
Na Natječaj su pristigla 3 prijedloga, od kojih je Povjerenstvo za dodjelu nagrade, u sastavu Sanja Lapiš, dr. sc. Sofija Klarin Zadravec, Renata Petrušić, Vesna Vlašić, Anita Marin i Dragana Koljenik, jednoglasno odabralo sljedeće radove:
Ostavština skladatelja Blagoja Berse u fondovima Nacionalne i sveučilišne knjižnice i Hrvatskoga glazbenog zavoda u Zagrebu (predlagatelj: Hrvatski glazbeni zavod)
Rane studentice prirodoslovlja i matematike na Sveučilištu u Zagrebu (predlagatelj: Knjižnica HAZU).
Odabrani prijedlozi bit će nagrađeni novčanom nagradom u iznosu od 2.500,00 kuna, darovnim bonom u vrijednosti do 2.500,00 kuna kojim će se omogućiti digitalizacija građe iz fonda NSK, tehničkom podrškom za izradu virtualne izložbe, pomoći u izradi metapodataka i diskovnim prostorom za objavu izložbe. U izradbi izložbe moći će se koristiti već digitalizirana građa Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.
Prilikom odabira, kako je i najavljeno, prednost su imali prijedlozi koji se odnose na oblikovanje virtualnih izložbi korištenjem građe iz zbirki NSK i izložbe koje se bave popularizacijom znanosti. Također, Povjerenstvo se ravnalo kriterijima cjelovitosti prijave, pravne valjanosti u pogledu autorskih prava za uporabu predviđenih djela u izradi izložbe kao i udjelu građe iz zbirki NSK u projektu.
Nacionalna i sveučilišna knjižnica čestita dobitnicima i zahvaljuje svima koji su poslali svoje prijedloge na natječaj, uz poticaj da i dalje prate inicijative kojima se planira koristiti građa NSK kao sredstvo za promidžbu znanstvene i kulturne baštine u digitalnome obliku.
The post Rezultati nagradnoga natječaja „Baština na mreži: izradi virtualnu izložbu u NSK” appeared first on .
U Knjižnicama grada Zagreba 14. lipnja 2022. godine predstavljena je akcija otkupa knjiga ukrajinskih nakladnika i njezina distribucija narodnim knjižnicama u Republici Hrvatskoj. Akciju su predstavili ministrica kulture i medija Republike Hrvatske dr. sc. Nina Obuljen Koržinek, veleposlanik Ukrajine u Republici Hrvatskoj Vasilj Kirilič, članovi Organizacijskoga odbora Noći knjige Mišo Nejašmić i Vanja Štalec Obradović te voditeljica Središnje knjižnice Rusina i Ukrajinaca Knjižnica grada Zagreba Katarina Todorcev Hlača.
„Većina narodnih knjižnica iskazala je zadovoljstvo donacijom te su zainteresirani za formiranje male zbirke knjiga na ukrajinskome jeziku, a mnogi su zatražili podatke o ukrajinskim nakladnicima kako bi i sami nabavili dodatne knjige“, istaknula je na predstavljanju članica Organizacijskoga odbora Noći knjige iz Knjižnica grada Zagreba Vanja Štalec Obradović, dodajući da se najviše traže knjige za pomoć pri učenju hrvatskoga jezika te literatura za djecu – slikovnice, bajke, dječja književnost, dvojezična izdanja te rječnici.
Akciju otkupa knjiga ukrajinskih nakladnika osmislila je Zaklada AidHub koja je provodi uz pomoć organizatora Noći knjige te potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
Osim nabave knjiga za ukrajinske državljane koji su se pred ratnim razaranjima sklonili u Hrvatsku, organizatori Noći knjige s partnerima otisnuli su u povodu održavanja Noći knjige 2022. i hrvatsko-ukrajinsku vježbenicu za pomoć najmlađima u svladavanju osnova hrvatskoga jezika. Nakladnik je ovoga izdanja izdavačka kuća Naša djeca koja je osigurala prava i pripremu, a pokrovitelj mu je Tiskara Vjesnik.
Organizatori su Noći knjige Zajednica nakladnika i knjižara Hrvatske gospodarske komore, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, Knjižnice grada Zagreba, Udruga za zaštitu prava nakladnika – ZANA, portal za knjigu i kulturu Moderna vremena, Knjižni blok – Inicijativa za knjigu te Hrvatska udruga školskih knjižničara.
[See image gallery at www.nsk.hr]The post Humanitarna akcija otkupa knjiga ukrajinskih nakladnika i distribucija narodnim knjižnicama u Hrvatskoj appeared first on .
Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu i Ex Libris organiziraju niz mrežnih seminara (webinara) pod nazivom Alma akademija webinari.
Serija od pet mrežnih seminara održat će se preko aplikacije Zoom. Edukacija će se održati na engleskome jeziku te je namijenjena svim knjižničarima neovisno o vrsti knjižnice u kojoj rade i knjižnično-informacijskome sustavu u uporabi.
Za sudjelovanje mogu se prijaviti svi zainteresirani preko online prijavnice.
Mrežni seminari dostupni su bez kotizacije.
Svrha je Alma akademije upoznati knjižničarsku zajednicu u Hrvatskoj s funkcionalnostima knjižnično-informacijskih sustava nove generacije, obavijestiti o novitetima u području bibliografskih oblika i mogućnostima tranzicije u okružje povezanih podataka (linked data), demonstrirati sučelje objedinjenoga upravljanja tiskanom, elektroničkom i digitalnom građom te sučelje koje odgovara novim očekivanjima korisnika te pruža novo digitalno iskustvo.
Više pojedinosti o mrežnim seminarima.
The post Mrežni seminari Alma akademije appeared first on .
Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu primila je na dar povijesnu ispravu s imenom Ruđera Boškovića. U ime zaklade The International Trust for Croatian Monuments dar je uručila njezina utemeljiteljica i upraviteljica Lady Jadranka Beresford-Peirse, i to u znak sjećanja na pokojnoga znanstvenika dr. sc. Dušana Ražema.
Ispravu je napisao španjolski velikaš de Fuentes, potvrđujući da mu je Ruđer Bošković kao kapelan bio u pratnji na putu iz Pariza u London. Isprava je nastala u Parizu 17. svibnja 1760., pisana je španjolskim jezikom i proviđena je pečatom s velikaševim grbom. Na temelju datacije saznajemo da je Bošković boravio u Londonu osam mjeseci prije nego što je postao članom Kraljevskoga društva (Royal Society) u Londonu. Godine 1760. u Londonu je objavljeno njegovo djelo O pomrčinama Sunca i Mjeseca (De Solis ac Lunae defectibus) koje je posvetio Kraljevskomu društvu u Londonu.
Zajedno sa zaslužnim znanstvenikom Instituta Ruđer Bošković dr. sc. Dušanom Ražemom te slijedeći njegove upute, Jadranka Njerš Beresford-Peirse godinama je tragala po arhivima i knjižnicama Londona tražeći portret Ruđera Boškovića koji je 1760. godine naslikao slikar Robert Edge Pine. Ovaj portret prepoznajemo na svim otisnutim likovnim prikazima Ruđera Boškovića. Prema njemu možemo vidjeti kako je izgledao Ruđer Bošković. Iako Lady Beresford-Peirse i dr. sc. Ražem nikada nisu našli portret ni bilo kakav trag o njemu, organizirali su izložbu o Ruđeru Boškoviću u Kraljevskome društvu (Royal Society). Istražujući arhiv Kraljevskoga društva, Lady Beresford-Peirse upoznala je ljude koji su tamo radili. Kako se približavala tristota obljetnica Boškovićeva rođenja i dvjesto pedeseta obljetnica njegova izbora u članstvo Kraljevskoga društva kao i 350. obljetnica utemeljenja Kraljevskoga društva, Lady Beresford-Peirse predložila je održavanje izložbe o njihovu članu Ruđeru Boškoviću. U Kraljevskome društvu rado su na to pristali. Izložba je održana u razdoblju od 24. studenoga 2011. do 15. veljače 2012. godine. Autor izložbe Ruđer Bošković i Kraljevsko društvo bio je prof. dr. Ivica Martinović, a otvorio ju je prof. John Barrow iz Cambridgea.
O pojavi povijesne isprave s Boškovićevim imenom na dražbi 2021. godine Lady Beresford-Peirse obavijestila je povjesničarka umjetnosti Flora Turner. Saznavši za vrijednu povijesnu ispravu, Lady Beresford-Peirse ubrzo ju je kupila, raspitavši se prethodno o njezinoj vrijednosti i vjerodostojnosti.
Darovana isprava bit će pohranjena i obrađena prema odgovarajućim standardima i pravilima, a knjižnični fond u kojem čuvamo vrijednu rukopisnu i kartografsku građu Ruđera Boškovića, prinovljen je vrijednim primjerkom rukopisne isprave s njegovim imenom. Preslik izvorne isprave simbolično će biti uručen Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu. Vrijedi istaknuti i izvrsnu suradnju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu sa znanstvenim institutom koji nosi ime ovoga velikog osamnaestostoljetnog znanstvenika, polihistora i erudita.
Također, treba spomenuti i izvrsnu suradnju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu sa zakladom The International Trust for Croatian Monuments. Konzervatori Odjela zaštite i pohrane zajedno s dr. sc. Dragicom Krstić uspješno su surađivali sa Zakladom na spašavanju i očuvanju knjižne baštine u Šibeniku.
[See image gallery at www.nsk.hr]The post Fond NSK bogatiji za vrijednu ispravu s imenom Ruđera Boškovića appeared first on .
Radi nadolazećega blagdana Tijelovo Restoran i Caffe bar SC-NSK bit će zatvoreni u razdoblju od 16. do 19. lipnja 2022. godine.
U ponedjeljak 20. lipnja 2022. godine Restoran i Caffe bar NSK bit će ponovno otvoreni prema redovitome radnom vremenu.
The post Radno vrijeme Restorana i Caffe bara SC-NSK u povodu blagdana Tijelovo appeared first on .
Znanje svoga vlastitoga jezika donosi svakomu čoveku dve koristi: jednu, što ga čini izobraženim članom svoje domovine, a drugu, što mu k naučenju inostranih jezikah laglji put otvara.
(Temelji ilirskoga i latinskoga jezika za početnike)
Što se više udaljujemo od vremena nastajanja nekoga djela, to su nam sve više sužene, ali ne i uvijek, mogućnosti da dođemo do vrela iz kojih je autor crpio podatke za svoj stvaralački rad. Katkada su ti izvori razgranati pa nam otežavaju da otkrijemo onaj pravi izvor ili ono vrelo koje će nam ponuditi dragocjene podatke.
Kada je riječ o djelima našega istaknutog jezikoslovca Antuna Mažuranića, postoji nekoliko vrela koja nam pružaju mogućnost da dođemo do podataka o nastajanju djela, kao i o autoru.
Istaknuti književnik i hrvatski filolog preporodnoga razdoblja, jedan od utemeljitelja Matice, Antun Mažuranić rođen je 13. lipnja 1805. godine u Novome Vinodolskom. Bio je profesor te ravnatelj riječke gimnazije, banski povjerenik za Primorje, a završio je i pravo, iako se njime gotovo i nije bavio. Bio je sudionik i jedan od pokretača narodnoga preporoda. Uređivao je Danicu ilirsku, djelovao kao gramatičar i leksikograf, postavio temelje znanstvenoj hrvatskoj dijalektologiji i prvi upozorio na vrijednost hrvatskoga naglasnog sustava za slavensku akcentologiju.
Prvo Mažuranićevo samostalno djelo bilo je Temelji ilirskoga i latinskoga jezika za početnike (1839.) u kojem je pokazao ljepotu i izražajnu mogućnost obaju jezika, a dostupno je u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Mažuranićevi Temelji obrađuju sve ono što po tadašnjem mišljenju pripada gramatici, a kao način obradbe gramatičke građe uporabljen je oblik pitanja i odgovora. To jasno pokazuje kako je to Mažuranićevo djelo koncipirano, ponajprije, kao udžbenik, a ne kao gramatika, jer već postoji Babukićeva na koju se on čak i poziva.
Vrhunac je Mažuranićeve bogate jezikoslovne djelatnosti Slovnica Hèrvatska (1859.), koja je izrasla na hrvatskoj gramatičkoj tradiciji te je temeljena na književnome jeziku. To je djelo prvi najveći prikaz naglasnoga sustava u jednoj našoj gramatici.
Slovnica je od 1859. godine u samo desetak godina doživjela svoja četiri izdanja, što potvrđuje njezinu onodobnu vrijednost, znanstvenu i nastavnu, a s Veberovom je Skladnjom činila zaokruženu cjelinu gramatičkoga opisa hrvatskoga jezika. Sustavnim pristupom gramatičkomu opisu, te posebno opisom naglasnoga sustava i temeljnih načela tvorbe riječi, čemu valja posebno pribrojiti i temeljne opise glasova i glasovnih promjena, deklinaciju imenica, glagolski vid i pojedine odrednice nepromjenjivih vrsta riječi, Slovnica je preteča suvremenih gramatičkih opisa i ima posebnu gramatičku vrijednost u jezikoslovnim promišljanjima hrvatskoga jezika.
Jedan od najtežih i najodgovornijih zadataka Antuna Mažuranića bio je transliteracija glagoljskoga rukopisa Vinodolskoga zakonika, prvoga pravnog spomenika hrvatskoga naroda. U tome prijepisu opisuje vinodolsku čakavštinu te postavlja temelje znanstvenoj hrvatskoj dijalektologiji.
Sredinom 1842. godine donesena je odluka o novome izdanju Gundulićeva Osmana te da se to izdanje dopuni popratnim rječnikom. Obvezu za rječnik preuzeli su Antun i njegov brat Ivan Mažuranić.
Vrsni hrvatski filolog i jezikoslovac Antun Mažuranić preminuo je 18. prosinca 1888. godine u Zagrebu.
Antun Mažuranić tijekom života stekao je mnoga priznanja, a nama je ostavio djela koja ne moraju impresionirati brojem stranica, ali privlače pozornost zbog većine ponuđenih rješenja – nastala su kao plod najbolje filološke i kulturološke tradicije kod Hrvata sredinom 19. stoljeća.
Za ravnanje onim, koji-bi morda hotěli ovo dělo javno prosuditi, imam napomenuti, da-je moj nauk o accentu ovoga jezika samo pèrvi pokušaj ove vèrste. Poznato-je pako, koliko-je mučan i koliko vremena ištući posao tumačiti ovako mnogovèrstan i nepostojan naglasak, kao što-je u hèrvatskom jeziku.
(Slovnica Hèrvatska)
[See image gallery at www.nsk.hr]
The post Uz obljetnicu rođenja hrvatskoga jezikoslovca i filologa Antuna Mažuranića appeared first on .
U organizaciji Komisije za knjižnične usluge za osobe s invaliditetom i osobe s posebnim potrebama Hrvatskoga knjižničarskog društva 23. rujna 2022. godine u dvorani Judita Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu održat će se 18. okrugli stol za knjižnične usluge za osobe s invaliditetom i osobe s posebnim potrebama pod nazivom Gluhe, nagluhe i gluhoslijepe osobe – ravnopravni korisnici knjižničnih usluga.
Do 1. srpnja 2022. godine moguće je prijaviti izlaganje i dostaviti sažetke na e-adresu okrugli.stol.oipp@gmail.com, koristeći obrazac dostupan na mrežnoj stranici HKD-a gdje su dostupne i opširnije informacije o podtemama, ciljevima i očekivanim rezultatima Skupa te obrazac za prijavu sudjelovanja koje je otvoreno do popunjenja mjesta, a najkasnije do 16. rujna 2022. godine.
Suorganizatori su ovogodišnjega Okruglog stola Sekcija za narodne knjižnice, Komisija za narodne knjižnice i Komisija za čitanje Hrvatskoga knjižničarskog društva, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu i Filozofski fakultet Osijek.
The post Otvoren poziv za prijave izlaganja i sudjelovanja na 18. okruglom stolu za knjižnične usluge za osobe s invaliditetom i osobe s posebnim potrebama appeared first on .
Dokučismo, da narodu ništa onako ne treba, kako povjestnica.
The post Citat 1. lipnja 2022. appeared first on .
Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu raspisala je natječaj za popunu sljedećih sistematiziranih radnih mjesta:
– knjižničarski savjetnik za baštinske zbirke u Hrvatskome zavodu za knjižničarstvo
– knjižničarski savjetnik za razvoj digitalnih knjižnica i zbirki u Hrvatskome zavodu za knjižničarstvo
– diplomirani knjižničar za upisnike i evidencije u knjižničarstvu u Hrvatskome zavodu za knjižničarstvo
– knjižničar u Odjelu nabava i izgradnja zbirki
– diplomirani knjižničar u Odjelu obrada
– diplomirani knjižničar u Zbirci zemljovida i atlasa
– viši arhivist u Zbirci rukopisa i starih knjiga
– rukovoditelj Odjela zaštita i pohrana
– diplomirani knjižničar – redaktor Integriranoga knjižničnog sustava u Odjelu informacijske tehnologije
– specijalist za analitiku podataka i informatičku podršku u Odjelu informacijske tehnologije
– viši stručni savjetnik za planske aktivnosti i pripremu i provedbu projekata u Odjelu zajednički poslovi – Odsjek održavanje
– viši stručni savjetnik za javnu nabavu u Odjelu zajednički poslovi – Odsjek tajništvo
– specijalist suradnik – vozač u Odjelu zajednički poslovi – Odsjek održavanje
– stručni suradnik za koordinaciju aktivnosti državnih tijela u NSK u Odjelu zajednički poslovi – Odsjek održavanje.
The post Raspisan natječaj za popunu upražnjenih sistematiziranih radnih mjesta appeared first on .
Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu raspisala je natječaj za popunu sljedećih sistematiziranih radnih mjesta:
– knjižničarski savjetnik za baštinske zbirke u Hrvatskome zavodu za knjižničarstvo
– knjižničarski savjetnik za razvoj digitalnih knjižnica i zbirki u Hrvatskome zavodu za knjižničarstvo
– diplomirani knjižničar za upisnike i evidencije u knjižničarstvu u Hrvatskome zavodu za knjižničarstvo
– knjižničar u Odjelu nabava i izgradnja zbirki
– diplomirani knjižničar u Odjelu obrada
– diplomirani knjižničar u Zbirci zemljovida i atlasa
– viši arhivist u Zbirci rukopisa i starih knjiga
– rukovoditelj Odjela zaštita i pohrana
– diplomirani knjižničar – redaktor Integriranoga knjižničnog sustava u Odjelu informacijske tehnologije
– specijalist za analitiku podataka i informatičku podršku u Odjelu informacijske tehnologije
– viši stručni savjetnik za planske aktivnosti i pripremu i provedbu projekata u Odjelu zajednički poslovi – Odsjek održavanje
– viši stručni savjetnik za javnu nabavu u Odjelu zajednički poslovi – Odsjek tajništvo
– specijalist suradnik – vozač u Odjelu zajednički poslovi – Odsjek održavanje
– stručni suradnik za koordinaciju aktivnosti državnih tijela u NSK u Odjelu zajednički poslovi – Odsjek održavanje.
The post Natječaj za popunu upražnjenih sistematiziranih radnih mjesta od 25. svibnja 2022. appeared first on .
Kad sam bio tri moja brata i ja,
kad sam bio
četvorica nas.
Imao sam glas kao vjetar,
ruke kao hridine,
srce
kao viganj.
Jezera su me slikala.
Dizali su me
jablani.
Rijeka me umivala za sebe.
Peračice su lovile
moju sliku.
Kad sam bio
tri moja brata
i ja,
kad sam bio
četvorica nas.
Livade su me voljele.
Nosile su moj glas
i s njim su sjekle potoke.
Radovao sam se sebi.
Imao sam braću.
(Imao sam uspravan hod.)
To su bila tri moja brata:
moj brat, moj brat, i moj brat.
(Tri moja brata)
Stihovima antologijske pjesme Tri moja brata, prisjećamo se hrvatskoga pjesnika Josipa Pupačića. U pjesništvu Pupačić nije izbjegavao tragičnu obiteljsku sudbinu, a kao da je i prorekao svoju…
Hrvatski pjesnik Josip Bepo Pupačić rođen je 19. rujna 1928. godine u Slimenu pokraj Omiša. Osnovnu školu polazio je u rodnome mjestu, gimnaziju u Splitu, a diplomirao je na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Bio je urednik kultnoga časopisa Krugovi i časopisa Književnik. Od 1959. godine asistent je pri Katedri za stariju hrvatsku književnost Filozofskoga fakulteta, a u Lyonu i Londonu lektor je i profesor hrvatskoga jezika. Njegovo je pjesništvo na tragu Kaštelana i Šimića, a u moderan izričaj unosio je elemente folklora hrvatskoga tradicionalnog pjesništva. Iskonska veza sa zavičajem jedan je od temeljnih pokretača poezije Josipa Pupačića. Njegova prva pjesnička zbirka Kiše pjevaju na jablanima sva je u znaku spontanoga, doživljaja rodnoga kraja, nostalgičnoga povratka u djetinjstvo i pokušaja obnove čvrstoće prvotnih emocija. Pjesnikov je doživljaj svijeta panteistički: u gotovo svakome stihu osjeća se divljenje prema prirodi, začudnost prema njezinim ljepotama i zagonetkama te potpuna stopljenost s njom (Povratak u djetinjstvo, Cetina, Mladoj vrbi, Uspavanka, Vodama Cetine i dr.). Međutim, već u tim ranim pjesmama provlači se diskretna nota tragizma, egzistencijalne tjeskobe i tamnih slutnja koje razaraju idilu krajolika. Takva stanja prevladavaju u sljedećim zbirkama Mladići i Cvijet izvan sebe u kojima se Pupačić predstavlja kao pjesnik egzistencijalističkih preokupacija. Iako i u tim knjigama ima bljeska čistoga lirizma i spontanih doživljaja (poput antologijske pjesme More), lirske reminiscencije i evokacije praćene su u pravilu nemirom, sumnjom, bolnim osjećajima, doživljajem prolaznosti, opsesijom smrti te zapitanošću o smislu života (Tri moja brata, Oporuka, Notturno šumovitog brežuljka).
U daljnjem stvaranju u pjesničkim zbirkama Ustoličenje i Moj križ svejedno gori, Pupačić sve više naginje lirskoj apstrakciji i eksperimentima na formalnome planu. Njegov se poetski izraz intelektualizira i hermetizira, ekspresija je grčevita, napeta, isprekidana, daleko od nekadašnje lakoće i spontanosti. U traganjima za mogućnostima poetskoga izraza vraća se ponekad i srednjovjekovnim tekstovima; njima obnavlja vlastitu teksturu i postiže iznenađujuće učinke.
Objavio je sljedeće zbirke pjesama: Kiše pjevaju na jablanima, Mladići, Cvijet izvan sebe, Oporuka i Ustoličenje, a posmrtno su mu objavljene zbirke Moj križ svejedno gori i Uspravan hod.
Dobrojutro more tradicionalna je književna i kulturna manifestacija koja se od 1997. godine održava svakoga kolovoza u Podstrani u spomen na hrvatske književnike Josipa Pupačića, Dragu Ivaniševića, Juru Kaštelana i Nikolu Milićevića, kojima je poljički kraj bio zavičaj, i kao takav se odrazio u njihovim književnim djelima. Ime nosi po Pupačićevoj istoimenoj zbirci Dobrojutro more.
U online katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dostupno je približno 150 zapisa o njegovim djelima.
Josip Pupačić poginuo je 23. svibnja 1971. godine u zrakoplovnoj nesreći na Krku.
Nekoliko mjeseci prije tragične nesreće Josip Pupačić napisao je pjesmu Moj križ svejedno gori, za koju njegovi poštovatelji tvrde da je svojevrsna lirska slutnja skorašnje smrti. U toj tragičnoj nesreći poginule su i njegova supruga Benka i kći Rašeljka. Istoimena, posljednja njegova zbirka pjesama, izdana je posmrtno 1971. godine.
Evo me, moj svijete, na raskršću
I tvome i mome.
Oprostimo se. – Ti plačeš.
Moj križ svejedno gori.
Udaljuješ se; bez pozdrava,
bez riječi, bez Boga.
I odlazim prema istoj nepoznatoj
zvijezdi…
Izvor naslovne fotografije: https://pixabay.com.
The post Uz obljetnicu smrti Josipa Pupačića appeared first on .
Veleposlanik Republike Čile u Republici Hrvatskoj, njegova ekselencija Cristián Edgardo Streeter Nebel boravio je 19. svibnja 2022. godine u nastupnome posjetu Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Tom se prilikom susreo s glavnom ravnateljicom Knjižnice prof. dr. sc. Ivankom Stričević.
Na sastanku s glavnom ravnateljicom Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu prof. dr. sc. Ivankom Stričević razgovaralo se o nastavku i mogućnostima suradnje Veleposlanstva Republike Čile u Republici Hrvatskoj i Knjižnice u organizaciji kulturnih događanja kao i o stručnoj suradnji knjižnica i knjižničarskih stručnjaka Čilea i Hrvatske. Posebno je istaknuta tema promidžbe čitanja te je veleposlaniku predstavljena Nacionalna strategija poticanja čitanja za razdoblje od 2017. do 2022. godine i uloga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu u njezinu provođenju.
Veleposlanik Republike Čile u Republici Hrvatskoj darovao je Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu primjerke knjiga Encounter Between Three Worlds, 500 Years After the First Circumnavigation of the Earth i Magellan’s Voyage Illustrated. Knjige su objavljene u povodu obilježavanja 500. obljetnice Magellanova putovanja oko svijeta.
Sastanku su nazočile i voditeljica Odjela nabava i izgradnja zbirki Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dr. sc. Vesna Golubović, knjižničarska savjetnica u Odjelu nabava i izgradnja zbirki Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dr. sc. Željka Lovrenčić, savjetnica za međunarodnu suradnju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu Jasenka Zajec te treća tajnica i konzulica u Veleposlanstvu Republike Čile u Republici Hrvatskoj María José Cifuentes González.
[See image gallery at www.nsk.hr]The post Veleposlanik Republike Čile u Republici Hrvatskoj posjetio Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu appeared first on .
U dolu, u dolu
do tri hladna vrela:
Ah, ne mogu zabit
Njena lica bijela…
Lice, oči, usta –
tri riječi malene,
Al se od njih rodiše
pjesni nebrojene.
(Đulabije)
Najveći obožavatelj prelijepe Ljubice (Julijane) bio je ilirac Stanko Vraz koji je u njoj našao svoju pjesničku muzu. Prošla je već 171 godina otkako nema više romantičara Vraza, a ni njegove Ljubice. Njihova velika i sveta ljubav živi i živjet će u nježnim i osjećajnim stihovima – Đulabijama. Stihovi o nesretnoj ljubavi hrvatskoga Petrarce posvećeni Ljubici smatraju se jednima od najljepših u povijesti hrvatske književnosti.
Osebujan romantičarski pjesnik, utjecajan promicatelj ideja hrvatskoga narodnog preporoda, sudionik ilirskoga pokreta te prvi hrvatski profesionalni književnik Stanko Vraz, pravim imenom Jakob Frass, rodio se u slovenskome mjestu Cerovcu 30. lipnja 1810. godine. Godine 1836. mijenja ime u Stanko Vraz. Gimnaziju je završio u Mariboru, a završne je razrede polazio u Grazu. Govorio je pet jezika. Prevodio je latinske klasike i slavenske pjesnike. Od 1839. godine živio je i radio u Zagrebu kao jedan od vodećih preporoditelja.
Po svojoj raznovrsnoj djelatnosti (pjesnik, književni kritičar, putopisac, prevoditelj te pisac članaka o jeziku i narodnim običajima) Vraz je jedan od najistaknutijih iliraca. Godine 1842. s Vukotinovićem i Rakovcem izdaje kritički časopis Kolo. U kritici se bori za europski kriterij i protiv diletantizma, a za književno je stvaranje tražio da se oslanja na tekovine narodne i slavenske književnosti. Najvrjedniji je dio njegova rada ljubavna lirika. Kao pjesnik Đulabija i mnoštva soneta Sanak i istina, unosi u hrvatsku liriku svjež, lak i nepatvoren izraz, nasuprot izražajnosti i retorici, što je prevladavalo u pjesmama većine iliraca.
Đulabije, romantičarski kanconijer pisan poljskim stihom krakovjakom, u kojem se vječna ljubav prema ženi stapa s ljubavlju prema domovini i završava u općeljudskoj ljubavi, posvećen je Vrazovoj velikoj ljubavi – Gajevoj nećakinji, Samoborčanki Ljubici (Julijani) Cantilly, a djelo je dostupno u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.
U satirama i epigramima ismijava nedostatke društvenoga i književnoga života, posebno patetične tamburaše i budničare. U težnji da nađe što prikladniji izraz za svoja pjesnička viđenja, Vraz je pronalazio različite forme – od klasičnih soneta do romance i balade te gazele, pa je i tako obogatio našu književnost. Bilo je u tome traženju i lutanja, slabih stihova te mnogo borbe s jezikom, što i ne čudi s obzirom na to da je Vraz Slovenac. No, unatoč svim tim slabostima Vraz je u svoju poeziju unio mnogo iskrenih, osobnih trenutaka, od vedrih stihova do sumornih motiva.
Velik dio njegove bogate rukopisne ostavštine, iz koje izdvajamo najpoznatija djela Đulabije, Glase iz dubrave žeravinske i Gusle i tamburu, čuva se u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Đulabije su nadahnule i hrvatskoga skladatelja Božidara Širolu, koji ih je uglazbio.
Godine 2010., u povodu 200. obljetnice Vrazova rođenja, u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu bila je postavljena velika izložba Stanko Vraz u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, uz koju je objavljen i prigodni katalog.
Među suvremenicima isticao se karizmom, a kulturnu scenu obogaćivao je mišljenjima koja nisu uvijek bila u skladu s vladajućim strujama. Književno mu je stvaralaštvo, premda nemalim dijelom oslonjeno na najrazličitije uzore, jedno od najkvalitetnijih u hrvatskoj književnosti 19. stoljeća.
Stanko Vraz preminuo je 20. svibnja 1851. godine u Zagrebu.
Zapamćen je kao jedan od rijetkih književnika koji je živio književnost i od književnosti.
Dok drugi narodi objelodanjuju kao svetinju dopisivanje svojih velikana, proučavajući u sitnice intimnosti vremena, dok postoje cijele knjižnice o Danteovoj Beatrice, Goetheovim ljubavnicama, Lamartenovoj Elviri i Mussetovoj romansi s G. Sandovom, Ljubici Julijani nigdje ni traga, osim u purpurnom đerdanu tih slatkih Vrazovih jabuka, rumenih kao ruže na pustoši njenog slavnog groba pored župne crkve.
(Antun Gustav Matoš)
[See image gallery at www.nsk.hr]The post Uz obljetnicu smrti Stanka Vraza appeared first on .
