Nacionalna i sveučilišna knjižnica

Subscribe to Nacionalna i sveučilišna knjižnica feed
Updated: 15 hours 59 min ago

Održana dvadeset četvrta iz ciklusa tribina na temu inozemne Croatice

Fri, 12/08/2017 - 09:55

U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu 7. prosinca 2017. godine održana je dvadeset četvrta iz ciklusa tribina na temu inozemne Croatice u sklopu Zbirke inozemne Croatice.

Gost tribine bio je književnik, prevoditelj i nakladnik Mile Pešorda, a tribinu je vodila dr. sc. Željka Lovrenčić.

Na tribini se razgovaralo o pjesništvu Mile Pešorde. Književnik je okupljenima recitirao neke od svojih najvažnijih pjesama koje su uvrštene u antologije svjetskog značaja. Govorio je o svome novinarskom radu kao i suradnji s brojnim književnicima među kojima se ističu Jure Kaštelan i Dragutin Tadijanović, koji je o prijateljstvu njih trojice napisao pjesmu.

Pešorda je kao urednik u izdavačkoj kući Veselin Masleša u Sarajevu uredio i objavio djela Milana Kundere. To je bilo prvo izdanje Kundere u komunističkim zemljama. Kasnije je Kunderu upoznao s njim se sprijateljio, a Kundera mu je bio mentor za pisanje doktorske disertacije. Boravio je u Parizu u vrijeme Domovinskog rata i borio se za međunarodno priznanje Hrvatske. Radio je u diplomaciji i bio kulturni ataše u Sarajevu od 1999. do 2000. godine kada je vodio Hrvatski kulturni centar u Sarajevu. Uvijek je bio borac za opstojnost hrvatskog jezika i takav ostaje do danas.

Više o književniku se može vidjeti na poveznici.

 

 

The post Održana dvadeset četvrta iz ciklusa tribina na temu inozemne Croatice appeared first on Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu.

U spomen na dubrovačkoga baroknog virtuoza

Fri, 12/08/2017 - 08:51

Ah, čijem si se zahvalila,
tašta ljudska oholasti?
Sve što više stereš krila,
sve ćeš paka niže pasti! (…)

(Osman)

Na današnji dan, 8. prosinca 1638. godine preminuo je Ivan Gundulić, dubrovački barokni pjesnik i dramski pisac, klasik hrvatske književnosti, čija je vrijednost odavno prepoznata i izvan granica Hrvatske. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu s razlogom bilježi ovaj nadnevak jer u svojem fondu čuva vrijedna tiskana i rukopisna djela iz Gundulićeve književne ostavštine.

Ivan Gundulić rođen je u Dubrovniku 8. siječnja 1589. godine u uglednoj aristokratskoj obitelji. Školovao se u Gradu, koji je u to vrijeme bio na vrhuncu svoje gospodarske i kulturne moći, te su u njem boravili mnogi uglednici onoga vremena. Tako je mladomu Gunduliću učitelj bio i Toskanac Camillo Camilli, koji je dopunio Tassov Oslobođeni Jeruzalem, remek-djelo europskoga baroka i jedan od najpoznatijih epova svjetske književnosti. Ovaj podatak nije slučajan: nadahnut upravo tim tekstom Gundulić je nekoliko desetljeća poslije napisao svoje najvrjednije djelo, povijesno-romantični ep Osman.

Od poroda od tmine, kako naziva svoje nesačuvane mladenačke pjesme u predgovoru prve tiskane knjige Pjesni pokorne kralja Davida (Rim, 1621.), do Osmana, njegova posljednjeg djela, prošle su godine i godine Gundulićeva sazrijevanja i postupne književne afirmacije. U Veneciji je 1622. godine tiskao barokni plač (poemu) Suze sina razmetnoga, za koji je nadahnuće pronašao u biblijskoj paraboli o povratku rasipnoga sina, iz Evanđelja po Luki. Ovo će Gundulićevo djelo biti uzor drugim piscima baroknih plačeva u Hrvatskoj, osobito Ivanu Buniću (Mandalijena pokornica) te Ignjatu Đurđeviću (Uzdasi Mandalijene pokornice). Djelo Suze sina razmetnoga u izdanju iz 1703. godine dostupno je u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Dubravka, djelo koje je žanrovski teško jednoznačno odrediti, a koje pokazuje sličnosti i s pastoralom, kao i s baroknom dramom, izvedeno je 1628., a tiskano tek 1837. godine. Stihovi O lijepa, o draga, o slatka slobodo, / dar u kom sva blaga višnji nam bog je dô, poznati i kao Himna slobodi, često su se stavljali u službu nacionalnih ideologija. No, stavljanje književnih tekstova u službu ideja i ideologija nije bilo strano ni Gunduliću, kao ni hrvatskomu baroku općenito. Naime, 17. stoljeće proteklo je u znaku protureformacije, čiji je val nakon Tridentinskoga koncila (1545. – 1563.) zahvatio cijelu Europu. U želji da potaknu opću obnovu Katoličke Crkve, djela baroknih umjetnika, izborom tematike i poantom, često su bila u duhu protureformacijskih težnji.

Gunduliću je poseban položaj dodijelilo 19. stoljeće, u nas obilježeno hrvatskim narodnim preporodom. Oduševljeni dubrovačkom književnošću, u kojoj se mogla iščitavati neprekidnost kulturnoga i jezičnoga razvoja, ilirci su je prigrlili kao temelj i dokaz bogate zavičajne tradicije, u razdoblju kada se hrvatski identitet od sjevernih sila često dovodio u pitanje. Gundulićev ep Osman u tome je kontekstu postao Excalibur koji je čekao svoju izabranu ruku. Naime, Osman je povijesno-romantični ep u 20 pjevanja kojem nedostaju dva središnja pjevanja, 14. i 15., a uz nestale stihove vežu se različiti pokušaji tumačenja, koji često nalikuju i teorijama zavjere: od tvrdnje da su spomenuta pjevanja izgubljena, ideje da su namjerno sklonjena zbog političkih razloga (složenoga odnosa Dubrovačke Republike i Osmanskoga Carstva), nagađanja da je riječ o dvama epovima, do pretpostavke da pjevanja koja nedostaju nikada nisu ni napisana, jer bi povijesne i romantične epizode, koje čine dva temeljna tematska sloja ovoga epa, bilo teško uskladiti u logičnu i funkcionalnu cjelinu. Nadopuna Osmana stoga je predstavljala velik izazov, premda se toga zadatka već prije bio prihvatio Pjerko Sorkočević. Godine 1844. Gundulićev Osman izlazi u izdanju Matice hrvatske, nadopunjen stihovima Ivana Mažuranića. Pothvat koji je dočekan s velikim oduševljenjem poslije je ipak sagledan s kritičkim odmakom. Neprijeporan je podatak da je Mažuranić ep dopunio dosljedno Gundulićevu leksičkom izričaju, stihu i rimi, ali učinio je to kao književnik romantizma, prilično slobodno u odnosu na izvornik, s interpretativnim zadiranjem u Gundulićev predložak. Njegova osmrtnica objavljena u listu Napredak 10. kolovoza 1890. godine, u kojoj se ističe i kao dopunitelj Osmana, svjedoči koliku mu je slavu to nastojanje donijelo za života.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu u Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čuva najstarije sačuvane rukopise Gundulićeva Osmana, iz 1650., 1689., 1727., 1765. i 1773. godine te s početka 19. stoljeća. Rukopis iz 1689. godine dostupan je u sklopu portala Digitalne zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Od 15. svibnja do 15. srpnja 1989. godine, četiristo godina nakon Gundulićeva rođenja, u Muzejskome prostoru na Jezuitskome trgu u Zagrebu, današnjim Klovićevim dvorima, priređena je izložba Gundulićev san, naslovljena kao i poznato djelo hrvatskoga slikara Vlahe Bukovca. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, tada još Nacionalna i sveučilišna bibilioteka, ustupila je kao suorganizator izložbe velik broj vrijednih djela iz svojega fonda vezanih uz dubrovačkoga autora i vrijeme u kojem je stvarao. Uz izložbu je objavljen i bogat katalog.

Gundulićeva djela Osman i Suze sina razmetnoga predstavljena su na portalu Europske knjižnice te njezinu profilu na Facebooku i profilu na Twitteru tijekom srpnja 2013. godine kada je Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu odabrana kao knjižnica mjeseca u zajednici Europske knjižnice koja obuhvaća 48 nacionalnih i većinu bitnih europskih znanstvenih knjižnica.

Pjesnik epskoga zamaha, istančanoga baroknog izričaja te plodni pisac baroknih drama, od kojih su nam neke danas poznate samo po naslovu, Ivan Gundulić klasik je starije hrvatske književnosti, ali i nezaobilazno ime europskoga baroka u cjelini.

The post U spomen na dubrovačkoga baroknog virtuoza appeared first on Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu.

Izložba „Krka u oku istraživača: rijeka u sedam priča“ u Gradskoj knjižnici „Juraj Šižgorić“ Šibenik

Thu, 12/07/2017 - 11:29

U ponedjeljak, 11. prosinca, s početkom u 12 sati, u Gradskoj knjižnici „Juraj Šižgorić“ Šibenik bit će predstavljena izložba Krka u oku istraživača: rijeka u sedam priča. Predstavit će je dr. sc. Drago Marguš, dr. sc. Željko Miletić i Dobrila Zvonarek, autorica izložbe.

Izložba Krka u oku istraživača: rijeka u sedam priča nastala je suradnjom Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i Javne ustanove Nacionalni park Krka. Pretendirajući biti jednim od mogućih pogleda na zadanu temu, kao što je istaknuto u predgovoru popratnoga kataloga, izložba kroz sedam zaokruženih cjelina predstavlja značaj i ljepote rijeke Krke: kroz oko etnologa, arheologa, povjesničara, umjetnika, geografa, stanovnika njezinih obala, suvremenog posjetitelja. Broj cjelina određen je uočavanjem simbolike broja 7, koji se smjestio u opis rijeke: sedam slapova, sedmi nacionalni park u Hrvatskoj, više od sedamdeset kilometara riječnoga toka. Posebna vrijednost izložbe su i prekrasne fotografije Krke, fotografskog dvojca Maria Romulića i Dražena Stojčića.

Ustupajući značaj rijeci zvanoj Krka, izložba utjelovljuje njezin lik na način drugačiji od otprije susretanih; osim što je subjekt izložbe, postaje i medij kroz koji je moguće propustiti priču o osobama koje su u kulturološkoj povijesti ostavile traga, stoji u predgovoru kataloga izložbe, čije tekstove potpisuju Sonja Martinović i Dobrila Zvonarek iz Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu te dr. sc. Željko Miletić, izvanredni profesor na Odjelu za arheologiju Sveučilišta u Zadru.

Izložba Krka u oku istraživača: rijeka u sedam priča nastavak je suradnje Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i Javne ustanove Nacionalni park Krka u okviru projekta Zelena knjižnica za zelenu Hrvatsku. Do sada su ove dvije institucije suradnju ostvarile u trima tematskim izložbama: Burnum – arheološko blago Krke, Krka – tajne podzemlja, Voda i krš – fenomeni rijeke Krke te kreiranjem virtualne izložbe Prošlost i sadašnjost Krke.

Izložba je prvi puta predstavljena u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu kao dio programa Mjeseca hrvatske knjige 2017., a zatim u Narodnoj knjižnici – Knin u mjesecu studenom. Nakon gostovanja u Šibeniku nastavit će svoj put gradovima uz rijeku Krku.

The post Izložba „Krka u oku istraživača: rijeka u sedam priča“ u Gradskoj knjižnici „Juraj Šižgorić“ Šibenik appeared first on Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu.

Novo ruho velike čitaonice središnje zgrade Knjižnica grada New Yorka

Thu, 12/07/2017 - 09:23

Monumentalna čitaonica središnje zgrade Knjižnica grada New Yorka, djelo malo poznate arhitektonske tvrtke Carrere and Hastings, otvorena je 1911. godine. Nakon donacije Sandre i Fredricka Rosea 1998., čitaonica je preimenovana u Deborah, Jonathan F.P., Samuel Priest, and Adam Raphael Rose Main Rose Reading Room ili skraćeno, prema djeci donatora, Rose Main Reading Room.

Prostor čitaonice širok je 24 metra, a dugačak 90 metara. Čitaonica je okružena policama knjiga, osvijetljena velikim lusterima, a njezin najljepši dio predstavljaju 16 metara visoki kasetirani stropovi ukrašeni rozetama, rezbarenim drvenim elementima i velikim freskama nebeskog svoda.

U svibnju 2014. godine, u dva sata nakon ponoći, sa stropa čitaonice pala je sedam kilograma teška ukrasna rozeta. Predviđeni rok trajanja takvih ukrasa u Knjižnici bio je 100 godina, a ovaj je problem nastao u 103. godini. Knjižnica je najavila zatvaranje čitaonice na dva tjedna tijekom kojeg se provelo ispitivanje svih sličnih ukrasa. Provjerom je utvrđeno kako je strop stabilan, međutim knjižnica je odlučila provesti opsežniju obnovu.

Dvotjedni prestanak rada produžio se na dvije godine, a troškovi obnove iznosili su 12 milijuna dolara. Tako je središnja čitaonica 5. listopada 2016. godine ponovno otvorena za javnost.

Tijekom restauracije središnje čitaonice, sve štukature u stropu dodatno su učvršćene kablovima od nehrđajućeg čelika, a obnovljeni su i lusteri u koje su ugrađene LED lampe. Za potrebe poslovanja Knjižnice pokretna traka  zamijenjena je knjižnim vlakićem koji građu prevozi od podzemnog spremišta do čitaonice.

U sklopu obnove Knjižnice, prošireno je i spremište koje sada može primiti 4,3 milijuna knjiga. Knjižnica procjenjuje da sada može zadovoljiti 90 posto zahtjeva za korištenje građe iz fonda Knjižnice, bez potrebe za dostavu s nekog udaljenog spremišta. Zanimljivo je da je Knjižnica od samog otvorenja imala sustav pneumatskih cijevi koji je zahtjeve za građom prenosio u spremište. Takav sustav još uvijek postoji, iako se ne koristi već približno 30 godina.

Od 8. kolovoza 2017. čitaonica se smatra jednom od znamenitosti grada New Yorka.

Više slika obnovljene središnje čitaonice dostupne su na Instagramu korištenje hash taga #NYPLreadingroom.

The post Novo ruho velike čitaonice središnje zgrade Knjižnica grada New Yorka appeared first on Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica harvestira hrvatski web

Wed, 12/06/2017 - 11:56

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u sklopu programa Hrvatski arhiv weba od 2004. selektivno prikuplja obvezni primjerak online publikacija (Zakon o knjižnicama čl. 37-44).

Kako bi se upotpunio opseg arhiviranih web-publikacija, Knjižnica će po sedmi put pobirati (harvestirati) sadržaje objavljene na nacionalnoj domeni hr.

Pobiranje cijele domene podrazumijeva prikupljanje svih javno dostupnih sadržaja u zadanome vremenu na aktivnim domenama hr, com.hr i iz.hr.

Svi prikupljeni sadržaji bit će javno dostupni u sklopu stranice Hrvatskoga arhiva weba.

Pobiranje će za Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu obavljati Sveučilišni računski centar Sveučilišta u Zagrebu (Srce).

Robot-pobirač dolazi s IP adrese 161.53.3.11 i predstavlja se kao Mozilla/5.0 (compatible; heritrix/1.14.4; +http://haw.nsk.hr/faq), a pobirat će i web-sjedišta koja imaju selektivno restriktivne postavke.

Ako harvestiranje utječe na Vaše internetske stranice, molimo javite se na damp@srce.hr.

Više o Hrvatskome arhivu weba.

The post Nacionalna i sveučilišna knjižnica harvestira hrvatski web appeared first on Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu.

Uvijek ima jedan dan kad se dijete probudi i još boso i pospano otkrije da ga netko voli i misli na njega…

Wed, 12/06/2017 - 08:51

… Bio je to divan dogovor. Nikola neće navečer samo sjediti kraj vatre i misliti na lijepe stvari nego će ih i izrađivati. Šuma je puna komadića drveta i on će od njih nožićem raditi male životinje, mala kola, namještaj za lutkinu kućicu i sve što mu padne na pamet … A djeca? Ona će svaku večer čistiti svoje čizmice, a navečer prije Nikolina imendana, stavljat će ih u prozor da i Nikola vidi da su čiste. On će im, kad bude išao kroz selo, u čizmice nešto stavljati, a to nešto bit će prava igračka za hladne zimske dane.
Tako su se dogovorili i tako je bilo godinama. Ali, godine su prolazile i Nikola je bivao sve stariji. Više na svoj imendan nije mogao ići u selo i donositi igračke, a mame nisu htjele da im djeca budu tužna ako ujutro nađu praznu čizmicu. I zato je svaka mama u tom malom selu stavila u čizmicu ono što je našla u kući. Kako su bili siromašni, to su bile jabuke, orasi, bomboni zamotani u šarene papiriće. A djeca su se probudila i bila sretna jer su već imala dovoljno igračaka i slatko ih je razveselilo.
I tako je to i danas. Uvijek ima jedan dan kad se dijete probudi i još boso i pospano otkrije da ga netko voli i misli na njega. (…)

(Gabelica Šupljika, Maja; Mirjana Milanović – Blagdani djetinjstva)

Dana 6. prosinca slavimo blagdan svetoga Nikole, blagdan za koji se djeca najviše pripremaju, čisteći svoje čizmice i stavljajući ih u prozor, kako bi ih sv. Nikola u noći, dok spavaju, mogao napuniti različitim darovima. To su lijepi običaji, ali ne smijemo nikada zaboraviti kako ne bi trebalo sve ostati samo na darovima i običajima, nego treba posebno razmisliti o onome dubljem što obično nikada ne vidimo na taj dan, a trebalo bi vidjeti. Sveti Nikola nam je uzor kojega bismo trebali nasljedovati i svakodnevno tako oplemenjivati svoje živote. Podarimo dječjim očima i srcima radost iščekivanja i darivanja sve dotle dok čarolija postoji i traje …

Sveti Nikola shvaćao je kako je jedini životni put čovjeka – ljubav prema Bogu i bližnjem.
S tom je ljubavi činio čuda i zbog nje je proglašen svetim. Brojne su legende obavijene oko biskupa i sveca Nikole, ali sve one imaju duboko značenje za naš život. Prema jednoj od njih u blizini roditeljske kuće sv. Nikole živio je nekad bogat čovjek, koji je, izgubivši carsku službu, izgubio i sav imetak. Imao je tri lijepe kćeri, ali ih nije mogao udati. Stoga je odlučio trgovati njihovom ljepotom i mladošću tako da nešto zaradi. Kćeri su molile za spas svoje časti i poštenja. Sveti Nikola nekako je doznao za odluku nesavjesnoga oca pa je uzeo vrećicu i napunio je dukatima, umotao u platno i potajno ubacio dukate kroz prozor. Kad je otac shvatio da ima dovoljno novaca da uda jednu kćer, to je i napravio, ali se onda isti slučaj dogodio i drugi i treći put. Međutim, kad je ubacivao novac kroz dimnjak za najmlađu kćer, susjed ga je sustigao i prepoznao Nikolu. Nikola ga je zaklinjao da šuti o tome događaju, ali je otac razglasio priču po čitavome mjestu i tako je Nikola postao prijatelj siromašnih.

Prema tome događaju raširila se tradicija Djeda Mraza na dimnjaku i stavljanja darova u čizmicu. Naime, sveti Nikola zlatnike je spuštao kroz dimnjak, a kako su se na ognjištu sušile čarape, upali su ravno u njih. Odatle potječe običaj ostavljanja darova u čarapama, odnosno čizmicama. Nakon toga tradicija se raširila po cijeloj Europi i Sjevernoj Americi, ali s različitim tumačenjima i nazivima. U Engleskoj je Saint Nicholas, u Njemačkoj Sinterklaas, a u Poljskoj Mikula. Iz Nikoline tradicije, razvila se i tradicija Djeda Božićnjaka, koji se javlja za Božić. Običaj štovanja svetoga Nikole u Hrvatskoj seže u daleku prošlost.

Noć uoči svetoga Nikole pod jastuk su se u nekim primorskim krajevima stavljale tri jabuke. Blagdan svetoga Nikole povezan je s darivanjem, i to uglavnom slatkišima. Nažalost, danas su se slatkiši, naranče, orasi i bademi pretvorili u gomilu igračaka. Ali darivanje slatkišima ima i skriveni smisao darivanja onih koji trpe zbog gorčine svojega života. Zaštitnik je i pomoraca. Uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjem. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. godine.

Kod nas se zadržao običaj da djeca moraju očistiti čizmicu i u noći uoči blagdana svetoga Nikole staviti je u prozor. Ujutro djecu u čizmici čekaju darovi, a nađe se tu i zlatna ili srebrna šiba, ako je prste umiješao i Krampus. Šiba simbolično pokazuje da kazna stiže uvijek kada pustimo zlu da se razmaše, ali i da nam je uvijek stalo do djeteta takvoga kakvo jest, čak i kada se loše ponaša.

 

The post Uvijek ima jedan dan kad se dijete probudi i još boso i pospano otkrije da ga netko voli i misli na njega… appeared first on Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu.

Predstavljena grafička mapa „Vile od grafike – Hommage Marinu Držiću 1567. – 2017.“

Tue, 12/05/2017 - 11:03

U predvorju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu 4. prosinca 2017. godine održano je predstavljanje grafičke mape Vile od grafike – Hommage Marinu Držiću 1567. – 2017.

Autorice predstavljene mape tri su hrvatske grafičarke – Nevenka Arbanas, Maja S. Franković i Zdenka Pozaić. Njezinim se objavljivanjem obilježava 450. obljetnica smrti Marina Držića.

Na početku predstavljanja okupljene je u ime Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pozdravila mr. sc. Tamara Ilić-Olujić, voditeljica Grafičke zbirke NSK, a zatim su se okupljenima obratili Nikša Matić, ravnatelj Doma Marina Držića, koji je ujedno i urednik grafičke mape, i Iva Körbler, povjesničarka umjetnosti te autorica predgovora mape.

O mapi su govorile i njezine autorice. Zdenka Pozaić izrazila je zadovoljstvo što je mogla surađivati i izraditi grafičku mapu s tako uglednim grafičarkama. Maja S. Franković okupljenima je približila rad na motivima koje je prikazala u grafičkoj mapi. Objasnila je kako ih je bilo teško pronaći jer je Marin Držić djelovao pije gotovo pet stoljeća. Zatim se okupljenima obratila i Nevenka Arbanas.

Predstavljena grafička mapa sadrži 20 listova papira formata 50 x 35 cm. Na tri lista papira tehnikom dubokoga tiska u boji (akvatinta, bakropis u boji i suha igla) otisnute su grafike Nevenke Arbanas. Na tri lista papira tehnikom dubokoga tiska u boji (akvatinta, bakropis, reservage i suha igla) otisnute su grafike Maje S. Franković, a na tri lista papira tehnikom visokoga tiska u boji (linorez i drvorez u boji) otisnute su grafike Zdenke Pozaić. Na dva lista papira tehnikom ofseta otisnut je predgovor Ive Körbler na hrvatskome i engleskome jeziku, a na šest listova papira tehnikom ofseta otisnuti su životopisi Nevenke Arbanas, Maje S. Franković i Zdenke Pozaić na hrvatskome i engleskome jeziku. Na posebnome listu otisnuta je naslovna stranica, a na dva lista impresum na hrvatskome i engleskome jeziku.

Sve grafičke listove ručno su otisnule Nevenka Arbanas, Maja S. Franković i Zdenka Pozaić u svojim ateljeima te su svi označeni kao autorski otisci.

The post Predstavljena grafička mapa „Vile od grafike – Hommage Marinu Držiću 1567. – 2017.“ appeared first on Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu.

Dvadeset četvrta iz ciklusa tribina na temu inozemne Croatice – gost Mile Pešorda

Mon, 12/04/2017 - 08:51

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu održat će u četvrtak 7. prosinca 2017. godine u 12 sati, u sklopu Zbirke inozemne Croatice, dvadeset četvrtu iz ciklusa tribina na temu inozemne Croatice.

Voditeljica je tribine dr. sc. Željka Lovrenčić.

Gost je književnik, prevoditelj i nakladnik Mile Pešorda. Na tribini će se govoriti o Pešordinu književnom i prevoditeljskome radu, boravku u Francuskoj, prijateljevanju s uglednim hrvatskim i svjetskim književnicima, nagradama i priznanjima, njegovoj borbi za očuvanje i promicanje hrvatske kulture, jezika i književnosti, kao i o prešućivanju te napadima na njega.

Mile Pešorda rođen je u Grudama 15. kolovoza 1950. godine. Hrvatski je književnik, prevoditelj i nakladnik. Antologijski je hrvatski pjesnik te istaknuti intelektualac. Nakon mature u gimnaziji u Grudama završio je 1973. godine studij romanistike na Filozofskome fakultetu u Sarajevu, obranivši s najvišom mogućom ocjenom deset (10) diplomsku radnju s temom o kazalištu apsurda. Poslijediplomske i doktorske studije pohađao je u Zagrebu i Parizu, gdje je kod Milana Kundere prijavio doktorsku disertaciju Ideja Europe u djelu Ive Andrića i Miroslava Krleže.

Bio je voditelj demonstratorskih vježbi iz latinskoga jezika sa studentima Filozofskoga fakulteta u Sarajevu, radio je kao novinar u kulturnoj redakciji Radio-Sarajeva, kao zagrebački dopisnik za kulturu dnevnika Oslobođenje iz Sarajeva te kao nakladnik u izdavačkoj kući Veselin Masleša u Sarajevu, gdje je objavio i uredio više od tristo knjiga. Među tim naslovima bile su pjesme Fernanda Pessoe, Paula Celana, Abdulaha Sidrana, Czesława Milosza, sabrana djela Saula Bellowa, Isaka Samokovlije, Midhata Begića, Milana Kundere i dr. Godine 1984. javno je politički oklevetan kao kunderist, antikomunist i neprijatelj Jugoslavije (Mihajlo Lalić). Na velikome skupu mladeži u Imotskome 1.ožujka 1967. godine zagovarao je, u duhu pomirbe i nadilaženja ideologijskih podjela, pokretanje neovisnih hrvatskih novina, ali je njegovu ideju odmah žestoko napao komunistički dužnosnik dr. Miloš Žanko. U svibnju 1868. godine Mile Pešorda pokrenuo je, uredio i objavio prvi broj revije Ogledalo koju su vlasti prezrele i trajno zabranile. Idejni je začetnik i pokretač Šimićevih susreta održanih 30. i 31. svibnja 1970. godine u Drinovcima. Zagovornik je građanskih prava i sloboda te pokretač i jedan od sedmorice hrvatskih književnika koji su 28. siječnja 1971. godine potpisali Sarajevsku deklaraciju o hrvatskome jeziku.

Prvi je uputio javni poziv na obnovu Hrvatskoga kulturnog društva “Napredak” u Sarajevu 7. srpnja 1990. godine. Od 1990. do 1994. godine Pešorda je bio lektor i predavač na Sveučilištu u Francuskoj, zatim koordinator za UNESCO i savjetnik za kulturu u Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske, član uredničkoga vijeća revije Lettre Internationale u izdanju Centra PEN-a, glavni urednik u A. G. Matošu Samobor – Zagreb te jedan od utemeljitelja, zamjenik glavnoga urednika i urednik za književnost tjednika za kulturu Hrvatsko slovo.

Sudjelovao je u brojnim međunarodnim znanstvenim simpozijima, okruglim stolovima i književnim susretima u više europskih država. U Sjedinjenim Američkim Državama boravio je 1988. godine kao gost State Departmenta. U Francuskoj je 1991. godine utemeljio Društvo francusko-hrvatskoga prijateljstva (AMITIES FRANCO-CROATES DE RENNES) koje je tijekom nekoliko godina bilo središtem intelektualne i humanitarne pomoći Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini u ratu za slobodu. U Parizu je 3. i 4. veljače 1992. godine bio savjetnik i sudionik velikoga znanstvenog simpozija Les destins des nations de l’ex-Yougoslavie (Sudbine nacija bivše Jugoslavije), održanoga pod pokroviteljstvom Ministarstva vanjskih poslova Francuske. Godine 1992. sa srpskih okupacijskih položaja smišljeno je bio granatiran obiteljski stan Mile Pešorde.

Od 1999. do 2000. godine bio je ravnatelj Hrvatskoga kulturnog centra u Sarajevu te sudionik prvih Europskih književnih susreta u Sarajevu 2000. godine. Sudjelovao je u pokretanju i koncipiranju izdanja Hrvatska književnost Bosne i Hercegovine u sto knjiga, gdje je i član Uredničkoga vijeća. Mile Pešorda član je Matice hrvatske, Društva pisaca Bosne i Hercegovine, društava hrvatskih književnika u Zagrebu i Mostaru, Hrvatskoga društva klasičnih filologa, Hrvatskoga kulturnog društva “Napredak” te Udruge Hrvatska – Irska. Redoviti je član Hrvatskoga društva za znanost i umjetnost Bosne i Hercegovine. Godine 2017. primljen je u članstvo Europske akademije znanosti, umjetnosti i književnosti u Parizu.

 Prve pjesme, Protiv tame i Žena malog grada, Pešorda je objavio 1967. u sarajevskome časopisu Lica, a prvi veći ciklus pjesama objavio mu je Mak Dizdar u časopisu Život 1969. godine. Prvu pjesničku knjigu Život vječni objavio je u izdavačkoj kući Svjetlost u Sarajevu 1971. godine te je za istu dobio godišnju nagradu izdavača. U Zagrebu je 1998. godine objavljena njegova summa poetica, a kao nova knjiga s novim naslovom Knjiga ljubavi i gnjeva (Nakladni zavod Matice hrvatske i HKD “Napredak” Zagreb). Knjiga Slušam tvoj glas, koja je tiskana 1980. godine u Mostaru s crtežima Virgilija Nevjestića i pogovorom Jure Kaštelana, doživjela je tri izdanja. Pešordine Izabrane pjesme, u izboru Dževada Karahasana i s predgovorom Jure Kaštelana, uvrštene su u reprezentativno izdanje Književnost naroda i narodnosti BiH u 50 knjiga iz 1985. godine.

U Rennesu je 1992. godine, u izdanju francuskih pjesnika, tiskana knjižica njegovih francuskih pjesama pod naslovom Parole pour Elle. Pjesme su mu prevedene na dvadesetak jezika te su uvrštene u brojne domaće i inozemne antologije i panorame. Napisani su brojni kritički napisi i eseji o njegovu pjesništvu, a među njima izdvajaju se oni Jure Kaštelana, Veselka Tenžere, Nihada Agića, Krešimira Šege, Miljenka Stojića, Slobodana Prosperova Novaka, Dubravka Jelčića i dr.

Mile Pešorda prevodi s francuskoga, talijanskoga, slovenskoga i makedonskoga jezika. Dobitnik je mnoštva nagrada i priznanja, među kojima ističemo godišnju nagradu dnevnika Oslobođenje u Sarajevu za komentar Zašto šutnja? (1976.), nagradu Dubravko Horvatić za poemu Baščanska ploča (2007.), godišnju nagradu Antun Branko Šimić za knjigu Baščanska ploča, poema (2009.) i dr. Godine 1996. dodijeljeno mu je najviše državno odlikovanje Republike Hrvatske za osobite zasluge za kulturu, Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

 

The post Dvadeset četvrta iz ciklusa tribina na temu inozemne Croatice – gost Mile Pešorda appeared first on Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu.

U NSK održan dvodnevni stručni skup o ulozi knjižnica u razvoju suvremenoga digitalnog društva

Fri, 12/01/2017 - 12:43

Jesu li knjižnice u Hrvatskoj spremne na zahtjeve digitalne znanosti, jesu li spremne učiniti pomak prema digitalnoj transformaciji, kako knjižnice mogu pomoći razvoju digitalnoga društva te koje promjene mogu očekivati autori, znanstvenici i nakladnici u kontekstu primjene Uredbe o zaštiti osobnih podataka, samo su neke od tema dvodnevnoga stručnog skupa Knjižnični podaci: interoperabilnost, povezivanje i razmjena održanoga 28. i 29. studenoga 2017. godine u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu u sklopu redovite godišnje konferencije korisnika integriranoga knjižničnog sustava Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu te knjižnica iz sustava znanosti i visokoga obrazovanja Republike Hrvatske.

Na otvorenju Skupa okupljene informacijske stručnjake i knjižničare iz Hrvatske, kojih je bilo više od 160, prigodno su pozdravile izv. prof. dr. sc. Ivana Franić, pomoćnica ministrice znanosti i obrazovanja, Jelena Glavić-Perčin, načelnica Sektora za muzejsku i knjižničnu djelatnost Ministarstva kulture Republike Hrvatske, te dr. sc. Tatijana Petrić, glavna ravnateljica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, koja je i predstavila Skupni katalog Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu te knjižnica iz sustava znanosti i visokoga obrazovanja Republike Hrvatske.

Na Skupu se govorilo o vrijednosti standardiziranosti knjižničnih podataka, o odlikama knjižničnih podataka kao skupova velikih podataka te o mogućnostima razvoja knjižničnih otvorenih povezanih podataka. Bitno je pitanje pitanje semantičke i tehničke interoperabilnosti knjižničnih podataka i sustava kao preduvjeta razvoja suvremenih knjižničnih usluga temeljenih na digitalnim podatcima i katalozima novoga naraštaja. Poseban naglasak bio je usmjeren na prikaz istraživanja u području semantičke interoperabilnosti baštinskih zajednica, kao i na pitanja primjene oblika i modela objedinjavanja metapodatka u razvoj novih digitalnih usluga. Bitan dio činila su predavanja o primjeni digitalnih podataka u stvaranju i proizvodnji novoga znanja te mogućnosti suradnje nakladnika i knjižnica u digitalnome okruženju. Pružen je i prikaz pomagala i izvora bitnih za procese vrjednovanja znanstvenih ustanova, a posebna pozornost posvećena je otvorenoj znanosti i ulozi knjižnica.

Svrha je stručnoga skupa bila istaknuti vrijednost i ulogu knjižničnih podataka u kontekstu razvoja suvremenoga digitalnog društva, digitalne znanosti, nacionalne e-infrastrukture te nacionalnoga kulturnog i kreativnoga područja.

„Ovo je prvi stručni skup koji je u cijelosti posvećen pitanjima sistemskoga knjižničarstva u Hrvatskoj, a želja nam je da preraste u redovito godišnje multidisciplinarno savjetovanje o pitanjima automatizacije, informatizacije te digitalne transformacije knjižnica i drugih institucija koje baštine znanje. Vjerujemo da ulaganja u digitalnu transformaciju te razvoj digitalno zrelih baštinskih ustanova nemaju alternative, posebno u kontekstu razvoja digitalne znanosti i digitalnoga društva“, istaknula je dr. sc. Dijana Machala, voditeljica programa stručnoga skupa te koordinatorica Organizacijskoga odbora.

Stručni skup organiziran je uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Više o stručnome skupu Knjižnični podaci: interoperabilnost, povezivanje i razmjena.

 

 

 

 

The post U NSK održan dvodnevni stručni skup o ulozi knjižnica u razvoju suvremenoga digitalnog društva appeared first on Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu.

Citat 1. prosinca 2017.

Fri, 12/01/2017 - 10:51

Znanje sámo nije moć. Ono postaje moćno onda kada ga dijelimo.

The post Citat 1. prosinca 2017. appeared first on Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu.

Vrijedni pretisci srednjevjekovnog bjeloruskog tiskara Franciska Skorine darovani NSK

Thu, 11/30/2017 - 12:05

Predstavnici Veleposlanstva Republike Bjelarus  28. studenoga 2017. godine Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu darovali su djela bjeloruskog srednjevjekovnog tiskara Franciska Skorine.

Dar je u ime Knjižnice primila glavna ravnateljica Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu dr. sc. Tatijana Petrić uz prisustvo knjižničarske savjetnice za međunarodnu suradnju NSK Jasenke Zajec.

Delegaciju Veleposlanstva republike Bjelorusije predvodili su viši savjetnik Andrej Jarošin, počasni konzul prof. dr. sc. Vidoje Vujić, asistent Počasnog konzula Juri Korotki i savjetnik počasnog konzula Milorad Šmitran uz prisustvo voditeljica Službe za bilateralnu i multilateralnu kulturnu suradnju pri Ministarstvu kulture Doris Kurtov i predstavnika Ministarstva vanjskih i europskih poslova Domagoja Petrušića.

Francisk Skorina prvi je pokrenuo tiskanje knjiga na bjeloruskom jeziku 1517. godine te bio prvi tiskar među istočnim Slavenima. Važnost njegovog djelovanja priznao je i UNESCO uvrštenjem 500-te obljetnice pokretanje tiskare u svoja kalendar značajnih obljetnica.

U sklopu obilježavanja 500 godina od početka djelovanja tiskare Franciska Skorine Bjeloruska Nacionalna knjižnica izdala je pretiske njegovih djela među kojima se posebno ističe prijevod biblije na crkvenoslavenski jezik sa primjesama bjeloruskog. U sklopu projekta je izdana 21 knjiga na uz prijevode i komentare na bjeloruskom, ruskom i engleskom jeziku.

Ovaj je dar značajan poticaj razvoju suradnje između Bjeloruske Nacionalne knjižnice i NSK, kao i  bilateralne suradnje između dviju zemalja.

The post Vrijedni pretisci srednjevjekovnog bjeloruskog tiskara Franciska Skorine darovani NSK appeared first on Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu.

Predstavljanje grafičke mape „Vile od grafike – Hommage Marinu Držiću 1567. – 2017.“

Thu, 11/30/2017 - 09:53

U predvorju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu u ponedjeljak 4. prosinca 2017. godine u 13 sati održat će se predstavljanje grafičke mape Vile od grafike – Hommage Marinu Držiću 1567. – 2017.

Autorice su mape tri hrvatske grafičarke Nevenka Arbanas, Maja S. Franković i Zdenka Pozaić. O grafičkoj mapi govorit će Nikša Matić, ravnatelj Doma Marina Držića, koji je ujedno i urednik grafičke mape, mr. sc. Tamara Ilić-Olujić, voditeljica Grafičke zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, te Iva Körbler, povjesničarka umjetnosti te autorica predgovora mape. Objavljivanjem mape obilježava se 450.obljetnica smrti Marina Držića.

Grafička mapa sadrži 20 listova papira formata 50 x 35 cm. Na tri lista papira tehnikom dubokoga tiska u boji (akvatinta, bakropis u boji i suha igla) otisnute su grafike Nevenke Arbanas. Na tri lista papira tehnikom dubokoga tiska u boji (akvatinta, bakropis, reservage i suha igla) otisnute su grafike Maje S. Franković, a na tri lista papira tehnikom visokoga tiska u boji (linorez i drvorez u boji) otisnute su grafike Nevenke Pozaić. Na dva lista papira tehnikom ofseta otisnut je predgovor Ive Körbler na hrvatskome i engleskome jeziku, a na šest listova papira tehnikom ofseta otisnuti su životopisi Nevenke Arbanas, Maje S. Franković i Zdenke Pozaić na hrvatskome i engleskome jeziku. Na posebnome listu otisnuta je naslovna stranica, a na dva lista impresum na hrvatskome i engleskome jeziku.

Sve grafičke listove ručno su otisnule Nevenka Arbanas, Maja S. Franković i Nevenka Pozaić u svojim ateljeima te su svi označeni kao autorski otisci.

Povodom 450. obljetnice smrti Marina Držića (1567. – 2017.), najvećeg hrvatskog komediografa i jednog od najvažnijih autora europske renesansne komediografije, ali i jednog od najznačajnijih hrvatskih pisaca uopće, tri su najznačajnije suvremene hrvatske grafičke umjetnice odlučile dati svoj autorski hommage velikom piscu. Nevenka Arbanas, Maja S. Franković i Zdenka Pozaić povezane su ne samo generacijski ili po iznimnom i sveobuhvatnom djelatnom, metijerskom i pedagoškom grafičkom iskustvu i erudiciji, već su u svojem stilskom izričaju bliske tradiciji organičke i kolorističke apstrakcije. (…)

Harmonično jukstaponiranje različitih veličina matrica na sva tri lista, dalo je otiscima Maje S. Franković ujednačenu razinu ekspresije i elegancije, upravo idealnog renesansnog sklada. Zdenka Pozaić jednako inventivno prati ideju obilježavanja značajne Držićeve obljetnice, no njezin je tonski registar ostao iznimno raspjevan, očito probuđen ne samo atmosferom i trajnom aktualnošću Držićevih kazališnih komada, već idejom renesansnog hedonizma i vitalizma. Najistaknutija suvremena hrvatska grafičarka u tehnici linoreza i drvoreza u boji, dakle, tehnikama visokog tiska, Zdenka Pozaić u sva tri otiska nastavlja svoj dominantni stilski kôd blizak lirskoj i kolorističkoj apstrakciji, ali ga – jednako kao Nevenka Arbanas i Maja S. Franković – iznimno dinamično dopunjava elementima renesansnog ornamenta.

Pred nama je grafička mapa visokih inventivnih metijerskih i konceptualnih dometa, u čijem je usklađenom likovnom sazvučju sve tri umjetnice postignuta iznimna kvalitativna emanacija autentičnog renesansnog concetto-a, u djelu otjelotvorene Ideje.

(Iz predgovora grafičke mape povjesničarke umjetnosti Ive Körbler)

 

The post Predstavljanje grafičke mape „Vile od grafike – Hommage Marinu Držiću 1567. – 2017.“ appeared first on Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu.

Uz 60. obljetnicu smrti Marije Jurić Zagorke

Thu, 11/30/2017 - 07:25

Na današnji dan prije 60 godina, 30. studenoga 1957. godine oči je zaklopila vjerojatno najčitanija i najomiljenija spisateljica s naših prostora i prva hrvatska profesionalna novinarka Marija Jurić Zagorka. Nova čitanja ove dive hrvatske popularne književnosti i patuljaste amazonke hrvatskoga feminizma, kako ju je prozvala Lidija Sklevicky u svojoj knjizi Konji, žene, ratovi, dovela su zadnjih desetljeća do velika zanimanja za njezin život i rad, prvoga ili ponovnoga objavljivanja njezinih brojnih djela, kao i ulaska njezina lika, različitim aktivnostima, u turističku ponudu hrvatske metropole.

Na retcima Zagorkinih popularnih romana stasali su naraštaji hrvatskih čitatelja. Nije stoga neobično da je njezino posljednje počivalište, u arkadama zaslužnih građana zagrebačkoga Mirogoja, uvijek okićeno cvijećem.

Mali doprinos uspomeni na njezino djelo najnoviji je članak na Blogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, tematski vezan uz jedan od njezinih manje poznatih romana, koji je tek nedavno prvi put objavljen kao knjiga Tozuki.

Izvor naslovne fotografije.

The post Uz 60. obljetnicu smrti Marije Jurić Zagorke appeared first on Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu.

„Jer pijesak sam i vrijeme i kap s dlana…“ – uz prvu obljetnicu smrti akademika Ante Stamaća

Thu, 11/30/2017 - 07:22

„Ja sam hrvatski pisac, bavim se hrvatskim jezikom i kulturom i tako ću se baviti dok mi život to bude omogućavao i dopuštao“, opisao je sebe i svoje poslanje pjesnik, teoretičar književnosti, esejist i prevoditelj Ante Stamać.

Akademik Ante Stamać preminuo je 30. studenoga 2016. godine u Zagrebu. Bio je član Vijeća za dodjelu Nagrade Anđelko Novaković Zaklade Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Ante Stamać rođen je 9. listopada 1939. godine na otoku Molatu. Gimnaziju i srednju glazbenu školu polazio je u Zadru i Zagrebu, gdje je 1959. godine maturirao u Prvoj gimnaziji, u današnjoj zgradi Muzeja Mimara. Godine 1963. diplomirao je komparativnu književnost i engleski jezik na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Magistrirao je 1970. komparatističkom radnjom o Tinu Ujeviću, a doktorirao je 1978. godine disertacijom o teoriji metafore. Između 1963. i 1969. godine studirao je muzikologiju i povijest umjetnosti u Ljubljani te filozofiju i germanistiku u Beču.

Bio je violinist u orkestru Opere Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu te glazbeni urednik Muzičkoga salona Studentskoga centra u Zagrebu, kojemu je bio i utemeljitelj.

Godine 1971. izabran je za znanstvenoga asistenta na Katedri za teoriju književnosti u Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, od 1978. bio je docent, zatim izvanredni profesor i voditelj iste Katedre, naslijedivši Juru Kaštelana. Godine 1989. izabran je za redovitoga sveučilišnog profesora. Umirovljen je 2004. godine kao znanstveni savjetnik i profesor u trajnome zvanju.

Od 2002. godine redoviti je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Od 2010. do 2014. godine bio je tajnik Razreda za književnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Godine 1969. bio je stipendist Herderove zaklade u Beču, i to na prijedlog Marijana Matkovića, te znamenite Humboldtove zaklade (1977. ­– 1978.) u tadašnjem Zapadnom Berlinu i Göttingenu.

Od 1989. do 1990. godine bio je gostujući profesor na Sveučilištu u Oldenburgu. Održao je niz predavanja na sveučilištima njemačkoga govornog područja, a kao sveučilišni i književni predavač gostovao je u brojnim drugim zemljama, uključujući i Sjedinjene Američke Države.

U dva je navrata bio predsjednik Hrvatskoga filološkog društva, a u dva mandata i predsjednik Društva hrvatskih književnika. Bio je potpredsjednik Matice hrvatske.

Uređivao je časopise Razlog, Telegram, Umjetnost riječi, Croatica i Republika. Među zbirkama poezije ističu se zbirke Crne rupe, mračni soneti i Odronske poredbe.

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu čuva vrijedan dio književne ostavštine Ante Stamaća.

Akademik Ante Stamać bio je cijenjen i kao prevoditelj, ali i kao izniman predavač.

O Višnji Bože, jedini moj Bože,
Ti nado mojih odbrojanih dana,
Jer pijesak sam i vrijeme i kap s dlana,
Gdje tru se sati a trenuci množe.

Koji se truju i koji se glože
Nek upru pogled u srž onih rana
Što ih je Sin tvoj radi ljudskih mana
Trpio više no što tijelo može.

Osobito nek Višnje tvoje zrenje
Svim bližnjim donese mir, tišinu:
Nek zatru himbu i zlotvorno htijenje.

Da gorke čaše, huda zla ih minu
I radosno ih prati Preobraženje
Te čistih duša da se k tebi vinu.

(Molitva)

The post „Jer pijesak sam i vrijeme i kap s dlana…“ – uz prvu obljetnicu smrti akademika Ante Stamaća appeared first on Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu.

23. sa(n)jam knjige u Istri

Wed, 11/29/2017 - 07:57

U Puli se od 1. do 10. prosinca 2017. godine u Domu hrvatskih branitelja održava 23. sa(n)jam knjige u Istri.

Ovogodišnji program bavi se trima temama – glavnom temom Intime, Hercegovina koja čita te À propos.

Glavnu temu Intime autori izlažu kroz priče o obiteljima, djetinjstvu i sudbini naroda te osobnih dnevnika.

Tema Hercegovina čita bit će usmjerena na hercegovačke pisce, kao i na promicanje njezine zavičajne umjetnosti. Sudjelovat će i istaknuti umjetnik, akademski slikar i grafičar Safet Zec koji u svojim radovima oslikava pejsaže Počitelja i Hercegovine.

U posebnome programu pod nazivom À propos Sajam će se baviti francuskom i frankofonom književnošću, kulturološki, s naglaskom na temu Francuska viđena očima Afrike, te će predstaviti  autore koji dolaze s toga područja.

Svečano otvorenje 23. sa(n)jam knjige u Istri održat će se 1. prosinca 2017. godine u 12 sati. Nakon svečanoga otvorenja slijedi predstavljanje knjige dr. sc. Jasne Kovačević pod nazivom Narodna knjižnica – središte kulturnog i društvenog života u kojoj sudjeluju Nives Tomašević i Ivica Prtenjača.

U sklopu Sajma posebni programi bit će posvećeni djeci i mladeži, i to Pop lektira za srednjoškolce, koji će doživjeti treće izdanje, i novi program Hop lektira, namijenjen sedmim i osmim razredima osnovne škole, te dječji programi – Piknik sa šunkom, Priče za laku noć i Kolektivno maštanje i ludovanje.

Ove će godine Sajam obogatiti izložba po nazivom Intime građanina P.S. te koncert grupe Zoster.

Pokrovitelji su Sajma Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Grad Pula i Istarska županija, a generalni je pokrovitelj Zagrebačka banka. Donatori su Hrvatska turistička zajednica, Turistička zajednica grada Pule, Turistička zajednica istarske županije i Hrvatska elektroprivreda.

Jedinstven i bitan po mnogočem, Sajam svoju najveću posebnost krije u nekonvencionalnome spoju sajma i festivala u priču koju snažno povezuje tematska odrednica, svake godine drukčija i svaki put na pragu suvremenih svjetskih društvenih i kulturnih zbivanja.

Više pojedinosti o Sajmu knjige u Istri.

The post 23. sa(n)jam knjige u Istri appeared first on Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu.

Sjećanje na oca kajkavske književnosti

Mon, 11/27/2017 - 08:40

… Ali kakti cirkvene svete i pobožne popevke jakost imaju veliku na isprošenje od Boga kaj ponizno potrebujemo, tak protivnem zakonom imaju i moč svoju veliku popevke one, keh je sada pun svet i zovu se od ljubavi…

(Pervi otca našega Adama greh)

Kada u znak žalosti za nekim dva dana zvone sva zagrebačka zvona, kao što se to dogodilo 27. i 28. studenoga 1678. godine, kada je umro Juraj Habdelić, onda je to izravno i nesvakidašnje iskazivanje počasti pojedincu koji je obilježio i zadužio svoju sredinu, svoj narod, njegovu duhovnu i stvaralačku snagu, pa time i svoje vrijeme.

Jedan od najboljih pisaca 17. stoljeća Juraj Habdelić rodio se u Starome Čiču 1609. godine. Gimnaziju je pohađao u Zagrebu, filozofiju u Grazu, a teologiju u Trnavi. Radio je kao gimnazijski profesor u Rijeci, Varaždinu i Zagrebu, gdje je postao rektorom Isusovačkoga kolegija i upraviteljem sjemeništa. U vrijeme njegova rektoravanja gimnaziju je polazio književnik i povjesničar Pavao Ritter Vitezović koji će na svojevrstan način nastaviti Habdelićev jezikoslovni rad, ali na drukčijim zasadama od onih što ih je propisivala isusovačka gimnazija. Iako bi se Habdelićeva prozna djela teško svrstala u ono što danas ulazi u pojam književnosti, u njima ipak ima snage i svježine, osobito u bogatstvu i jedrosti jezika. To su djela moralno-didaktičke problematike, a prvo je među njima Zrcalo Marijansko tiskano u Grazu 1662. godine. Zrcalo Marijansko zbirka je moralističkih pouka o ljudskoj ispraznosti i skromnosti, od kojih neke uključuju i pripovjedno izložene životne primjere.

U Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čuvaju se prva izdanja Habdelićevih djela Dictionar ili reči slovenske zvekšega ukup zebrane, u red postavljene i diačkemi zlahkotene te Pervi otca našega Adama greh.

Dictionar je hrvatsko-latinski rječnik, objavljen 1670. godine u Grazu. Sadrži 12 000 riječi, a bio je namijenjen školskim potrebama, za  mladence horvatskoga i slovenskoga naroda. Naziv slovenski za Habdelića je samo ekavska inačica naziva. Isusovačka se tradicija zalagala za to da se književni jezik gradi na jednome narječju, pa tako i Juraj Habdelić smatra kako je najbolje za osnovicu književnoga jezika uzeti jedno narječje. Odlučuje se za kajkavsko narječje, želeći da ono preuzme ulogu književnoga jezika u cijelome sjevernom dijelu Hrvatske. Unatoč tomu, nije ostao gluh na onodobna nastojanja ozaljskoga kruga koji je promicao miješanje narječja. Smatrao je da su razlike među književnim stilizacijama triju narječja vrlo malene. Građu je crpio iz cijeloga hrvatskog narječnog sustava – iz majdačkoga i zagorskoga (kajkavskoga), iz solarskoga (čakavskoga) te iz tukavskoga (štokavskoga). Pretisak je objavljen u Zagrebu 1989. godine.

Knjiga Pervi otca našega Adama greh (1674.) naslanja se naslovom i tematikom na početak Staroga zavjeta, priču o rađanju ljudi u istočnome grijehu i njihovu oslobađanju u sakramentu krštenja. Na opreci zla i dobra navodi mnoge primjere preuzete iz literature, povijesti ili suvremenoga života – opreke među krivovjercima i vjernicima, rastrošnom gospodom i ubogim kmetovima, neukim razmetljivcima i skromnim znalcima. Ovo se vrijedno djelo po stilskoj i jezičnoj vrijednosti uvršćuje među najbolje knjige kajkavskoga narječja, a zanimljivo je i zbog sjećanja na Gupčevu seljačku bunu i zrinsko-frankopansku urotu.  Barokna je retorika u njegovu djelu dospjela do punoga sklada riječi i poruke. Habdelić je, uz to djelo i Zercalo Marijansko, htio napisati i Život Kristov, čime bi ta tri djela činila sustavnu kršćansku karakterologiju.

Juraj Habdelić imao je otvorene oči za prilike i neprilike svojega vremena, svoje domovine, Crkve, kao i svojega naroda. Za sve je imao i otvorenu, kritičku i prijateljsku riječ.

Juraj Habdelić preminuo je 27. studenoga 1678. godine u Zagrebu.

Za Habdelićevu jezičnu i književno-znanstvenu vrijednost te osebujnost njegova ključnog djela Pervi oca našega Adama greh, dovoljno je citirati ono što je o tome Kukuljevićevu radu istakao i Zvonimir Bartolić jer je u Kukuljevićevoj ocjeni sadržano zapravo sve ono bitno što se odnosi na to djelo, ali i njegovu provjerenu recepciju:

Mi se usuđujemo (ističe Kukuljević! op. J. S.) dapače utvrditi da sva kajkavsko-hrvatska književnost neima bolje pučke knjige, poučne vrsti od ove našega Jezuite Habdelića. Navlastito njegovi primjeri (pelde) crpljeni iz svetoga pisma i svetih otacah, iz povjesti svietske i crkvene, iz putopisah, te iz samoga života i narodnih običajah, tolika su zlatna zrna, kolika se u svih pobožnih i ćudorednih knjigah onodbne naše književnosti sabrati nemogu. Način pripoviedanja piščeva je katkad ozbiljan, kadkad šaljiv, sada kara, sad poučava, gdi je potrebno prost je, dapače trivijalan, a opet drugdje uglađen i pridvoran, kako je to uprav zahtjevao predmet, o kojem, ili stališ, za kojega je pisao. (…) Ne manje vriednosti ima ista knjiga pogledom na bogatstvo jezika i jezičnih frazah.

The post Sjećanje na oca kajkavske književnosti appeared first on Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu.

Pages